izmedu Gvozda i Neretve, to jest svaki na svom plemenskom podrucju. Njihova se teznja za poli-tickom nezavisnoscu ocitovala narocito u tome, sto su trazili od Kolomana, da se posebno kruni za hr-vatsko-dalmatinskog kralja i da saziva posebni sabor za hrvatsko-dalmatinsku kraljevinu.2)
   Ovakav sporazum izmedu predstavnika hrvat-skih plemena i Kolomana od osobite je vaznosti za daljnji razvitak hrvatskog nacionalizma u tome, sto se je od onda pa u toku citave hrvatske povijesti sve do danas sacuvala tradicija, da Hrvati nisu bili pokoreni, nego da su slobodno, od svoje volje iza-brali Kolomana ugarskog za svog kralja. Ta je ideja posebnosti i teznja za politickom slobodom i nezavisnoscu ponovno narocito naglasena u pocetku XVI. vijeka, kada je hrvatsko vise plemstvo i sve-censtvo izabralo Ferdinanda I. iz kuce habsburske za svoga vladara. Interesi i teznje biskupa, opata i knezova hrvatskih, koji su se sastali na vijecanje u franjevackom samostanu na Cetinu, bili su ugro-zeni uslijed naglih i uspjesnih provala Osmanlija.
   Nastaje ovdje pitanje, koje su to bile okolnosti, koje su omogucile naglo i uspjesno prodiranje Osmanlija i koje su time ugrozile interese vladaju-ceg sloja u Hrvatskoj.
   Sociolozi se slazu u tome, da su izvjesni demo-kratski i socijalni elementi, koje nalazimo u oto-manskom feudalizmu, u islamskoj vjerskoj organi-zaciji i u samim osnovnim nacelima islama, znatno doprinijeli naglom sirenju muslimanstva. Prije sve-ga islamski feudalizam nije bio nasljedan i prema
    2)	Uporedi SiSié, Pregled povijesti hrvatskoga naroda, Zagreb, 1916.
30