emancipaeije Hrvata. Hrvati su naime sve vise postatali svijesni, da su u monarhiji i ekonomski i politicki i kulturno bili zapostavljeni i iskorisceni. Medutim ta ideja o potrebi potpunog prekida sa Austrijom razvijala se je u dva pravca. Jedno je bila ideologija Starcevica i Kvaternika o potpuno slobodnoj hrvatskoj drzavi, a drugo je bila ideologija narodnog i drzavnog jedinstva svih juznih Slavena. Ideja narodnog jedinstva bila je potpuno u skladu i sa teznjama Srbije i srpskog nacionalizma, koji su isli za ujedinjenjem svih Srba u jednu ne-zavisnu drzavu. I tako dolazi do saradnje hrvat-skog i srpskog gradanskog nacionalizma u cilju ru-senja Austrije i stvaranja zajednicke drzave. Razu-mije se, da su hrvatski intelektualci, koji su bili nosioci toga gradanskog hrvatskog nacionalizma, bili uvjereni, da ce njihovi interesi u toj buducoj za-jednickoj drzavi sa Srbima biti daleko bolje zasti-ceni nego sto su bili u Austriji. Zato su oni i za-misljali organizaciju te buduce drzave na takav na-cin, koji bi pruzio najbolju garanciju za unapredi-vanje interesa gradanske Hrvatske. Najrazradeniji pian za organizaciju buduce Jugoslavie dao je Franjo Supilo, jedan od najistaknutijih hrvatskih intelektualaca onoga vremena. Supilo zamislja Ju-goslaviju uredenu na federativnom nacelu. Ta bi federativna drzava imala zajednicke vanjske po-slove, zajednicku vojsku i zajednicku najvisu na-stavu. Osim toga bio bi zajednicki samo onaj dio financija, ekonomskih i saobraƩajnih poslova, koji bi bili potrebni za vodenje zajednicke administra-cije. Sva ostala uprava, skolstvo, sudstvo, vjerska 43