U toku razvijanja srpskog i hrvatskog gra-danskog nacionalizma grko-istocnjaci su se identi-ficirali sa srpstvom, a katolici s hrvatstvom i u tome je zaeetak hrvatsko-srpskog sukoba, koji je kasnije pojacan drugim okolnostima i koji - uz znatne izmjene svoga izvomog sadrzaja - traje sve do dañas. Ova pomijesanost Hrvata i Srba na ístom podrueju u Austro-Ugarskoj bila je, uz ra-nije navedene okolnosti, od narocitog znacenja po sudbinu Monarhije.
    Austro-ugarski vladajuci slojevi dugo su poku-savali da iskoriste Srbe u Hrvatskoj u svojoj borbi protiv Hrvata, narocito dok je i kraljevina Srbija bila politicki i ekonomski zavisna od Austro-Ugar-ske. Ali kad je Srbija ekonomski i vojnicki ojaeala i trazila povecanje svoga podrucja i izlaz na Ja-dransko more, politika Srba u Hrvatskoj krenula je obmutim pravcem: oni su naime poceli prihva-cati jugoslavensku ideologiju, u cilju zajedniéke borbe protiv austro-njemackog i madarskog politi-ckog i ekonomskog iskoriscavanja, koja je borba bila u skladu sa ciljevima vanjske politike Srbije. To je bio pocetak politicke saradnje izmedu Hrvata i Srba u hrvatskim krajevima, cija je ideoloska pod-loga bila stvaranje kultume, politicke i ekonomske zajednice svih juznih Slavena. Ovaj je pokret znatno doprinio rusenju Austro-Ugarske i stvaranju dana-snje Jugoslavije. Medutim posto je jugoslavenska ideja samo djelomicno ostvarena i posto je ova ideologija iskoriscena u cilju provadanja politicke dominacije, hrvatsko-srpski sukob se je upravo u Jugoslaviji zaostrio do maksimuma, tako da se po-stojanje hrvatskog pitanja vec i sluzbeno priznaje.
21