Jadrana. Kasnije u XVII. vijeku hrvatsko plemstvo, gradanstvo i seljastvo spremalo je odcjepljenje Hr-vatske i Ugarske od austro-njemacke dominacije (urota Zrinsko-Frankopanska), ali plan ni je uspio, jer su katolicke zemlje: Francuska, Poljska i Vene-cija odbile da pomognu Hrvatima u borbi protiv beckoga dvora.
   Poslije propasti feudalnoga poretka u austrij-skoj carevini, sredinom XIX. vijeka, tradicije i tez-nje za nezavisnoscu preuzeli su hrvatski gradanskí slojevi u nasljedstvo od hrvatske feudalne gospode, jer su ti slojevi zamijenili feudalnu gospodu u po-litickom i kulturnom vodstvu Hrvata. Ali uslijed propasti feudalnog poretka u austrijskoj carevini opasnost od germanizacije i od madarizacije póstala je jos veca, jer se je sada ta teznja pojavila u obliku njemackoga i madarskog nacionalizma, u teznjama tih nacionalizama ne samo za politickim i kultumim zarobljivanjem, negó i u njihovim teznjama za ekonomskim iskoriscavanjem Hrvata i hrvatskih krajeva. U hrvatskim naime krajevima austro-ugarski vladajuci gradanski slojevi ometali su razvitak industrija, jer su ti krajevi trebali da posluze samo kao trziste za industrijske proizvode iz ostalih austro-ugarskih zemalja, a uz to i kao vrelo sirovina. Reakcija na tu politicku, ekonomsku i kultumu zavisnost od Austro-Nijemaca i Madara izbila je kod Hrvata u obliku hrvatskoga gradan-skog nacionalizma.
   Ovaj se je gradanski nacionalizam kod Hrvata pojavio najprije u obliku sveslavenske ideologije, koja se je oslanjala na tradiciju o slavenskom pod-rijetlu Hrvata i bila ojacana jos i cinjenicom,
19