raca« Srbi, a samo jedna cetvrtina tih narocitih ljudi da se nalazi medu Hrvatima. Dalje je on tvr-dio, da su najbolji medu najboljima, to jest da su najbolji od svih »dinaraca« Sumadinci i da njima prema tome pripada kulturno i politicko vod-stvo. Suflaj je naprotiv tvrdio, da je taj »dinarski tip« neka »tamna, pastirska krv«, a da je Hrvate medutim satkala »cudesna i svijetla slavenska krv«. S druge strane opet prístase gotske teorije tvrde, da je sve ono, sto je bilo drzavotvorno kod Hrvata, bilo gotskog podrijetla; iz toga bi slijedilo da bi samo ovom »gospodskom sloju« pripadalo politicko i kulturno vodstvo medu Hrvatima.
   Prirodna je posljedica svih rasnih teorija, da stvaraju izvjesnu podvojenost unutar jednog istog naroda, da dijele jedan isti narod na one, koji su u tom narodu »visi«, »bolji«, »superiorni«, i na one, koji su u tom narodu »nizi«, »tudi« i »inferiomi«. Tako bi sa gledista Cvijica t. j. sa gledista rasnih teorija medu Hrvatima bilo jednih, koji su vec po svojoj krvi, po rodenju i nasljedstvu bolji od dru-gih, koji nikad ne mogu biti slicni prvima, jer imaju »inferiomu krv«.
  Pojam naroda medutim nema nikakove veze sa pojmom rase; narod je kulturna skupina, to jest skupina ljudi, koji ne moraju biti istoga podrijetla, ali su medusobno povezani osjecajima o zajednickoj pripadnosti i svijescu o zajednickim teznjama. Nije tocno, da se ti osjecaji i ta svijest nalaze u krvi, nego se, bez obzira na krvni sastav, i osjecaji o zajednickoj pripadnosti i svijest o zajednickim teznjama razvijaju kroz zajednicko iskustvo i putem odgoja.
186