»spada u djelokrug potpune autonomije kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije: zakonarstvo i uprava u svih poslovih nutarnjih, bogostovja, na-stave i pravosudja, amo racunajuc sudbenost u svih molba, izim sudbenosti glede pomorskog prava«.6)
   Koliko je bilo to neshvacanje za ekonomske probleme Hrvatske, vidi se najbolje iz ovog tragic-nog dogadaja: Kada je Deak, voda liberalne Ma-darske, predlozio hrvatskoj delegaciji financijalnu autonomiju, predstavniei ondasnje Hrvatske odbili su taj predlog s motivacijom, da ne zele snositi mrznju puka na pobirace poreza.
   Da bolje shvatimo gore izneseno glediste, treba imati na umu, da je u vremenu, ko je je neposredno prethodilo Nagodbi, na podrucju Hrvatske i Slavonije broj intelektualaca i intelektualne omladine naglo porastao. Svrseni intelektualci u ono vrijeme, poradi privredne zaostalosti, i nisu mogli drugdje da se uposle, osim na podrucju »bogostovja, na-stave i pravosuda«. Ovakovo tumacenje Nagodbe dobiva jos neposredniju potvrdu u clanu 42., gdje se Hrvatska »osigurava, da ce sredisnja viada tako cinovnike za hrvatsko-slavonske odsjeke, kao tako-der i one svoje organe, koji ce u obsegu kraljevina ovih uredovati, imenovati izmedu domacih sinova kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije«.
III.
   U tim istim okolnostima, to jest u tome, ste gradanski sloj nije bio jos dovoljno razvijen, i u
    e) Zakonski Clanak I. 1868. § 44.
95