u posebnoj hrvatsko-ugarskoj drzavi pod pokrovi-teljstvom Turske, gdje bi katolicanstvo mogio biti ugrozeno s jedne strane od ugarskog protestantizma, a s druge strane od Islama.7)
   I ako urota Zrinsko-Frankopanska nije uspjela, i ako rod Zrinskih i Frankopana sa svojim nasi-Ijima nije ostavio najljepsu uspomenu8), ipak je ova urota od osobite vaznosti za daljnji razvitak hrvatskog nacionalizma iz ova dva razloga: prvo, ovdje se javljaju svi hrvatski slojevi (izuzev visoko svecenstvo) ujedinjeni u cilju borbe za potpunu po~ liticku nezavisnost, a drugo, tragedija Zrinskog i Frankopana ostaje u toku daljnje povijesti Hrvata simbol hrvatskog nacionalizma, to jest simbol zrta-va doprinesenih u borbi za nacionalnu slobodu i nezavisnost.
m.
   Posljednje jace napore hrvatskog staleskog nacionalizma nalazimo u prvoj polovici XIX. vijeka, kada se hrvatsko plemstvo i svecenstvo bori protiv madarskog gradanskog nacionalizma. Madarski gra-danski nacionalizam trazi uvedenje madarskog je-zika u Hrvatsku, slobodu vjeroispovijesti, dokida-nje privilegija, ukinuce kmetstva, centralisticko ure-denje drzave, ekonomsku i nacionalnu ekspanziju na Jadran.
   U to doba je politicki utjecaj hrvatskog gra-danstva minimalan, a politicki utjecaj seljastva ni-
    7)	Uporedi SiSic, op. cit.
8)	Uporedi J. Predavec, »Selo i seijaci«, Zagreb, 1935.
35