negda, kada su poslovi bili mnogovrsni i kada se nije nista ili malo kupovalo, nego je sve potrebe za zivot morala proizvesti sama zajednica.
   I briga oko discipline, razvitka i odgoja djece bila je sada mnogo veca nego negda, kada se za to brinula citava zajednica. Nije dakle nikakovo cudo, sto se velilti fertilitet prestao smatrati kao blago-dat, sto je briga i paznja oko trudnih zena i poro-dilja bila mnogo manja i sto je mortalitet male djece znatno porastao. U takovim prilikama mortalitet male djece najprije se poceo smatrati kao »bozje smilovanje«, jer »kad bi svi ostali zivi, tko bi ih mogao hraniti«.
   Medutim i to prirodno ogranicavanje poroda postalo je postepeno nedovoljno. Zapadnc-evrop-ska civilizacija prodirala je sve vise sa svojim in-dustrijskim proizvodima, kojima je cijena bila ne-razmjerno visoka prema cijeni poljoprivrednih pro-izvoda. Trebalo je sve vise proizvoditi za trziste, a relativno sve manji dio ostavljati za kucnu potro-snju. U krajevima gdje nije bilo mnogo smisla ili mogucnosti za emigraciju, jedini izlaz iz takove situacije bio je: umjetno ogranicavanje poroda.
   Industrijska sredstva za umjetno ogranicavanje poroda bila su seljacima vecinom nepoznata, a u koliko su postala poznata, bila su relativno skupa. Trebalo je prema tome upotrijebiti pristupacnija sredstva. Seljaci su u nekim krajevima poceli sami praviti sredstva za sprjecavanje zaceca po uzoru na takva industrijska sredstva; u drugim je opet krajevima najprije prevladalo nasiino prekidanje trud-noce (pobacaj), izazvano domacim sredstvima; medutim danas je vec u svim nasim krajevima, gdje
153