evo gotovo sto godina, nemoze da iscieli ubojitih rana, sto mu ih velja buna zada. Talijanski narod tesko boluje, i Bog zna dokle ce bolovati, rad buna mjestimice ponovljenih. Buntovna Spanija, sta od sebe radi ?... Pa kakovi su ti buntovni zapadni na-rodi? Buntovni narodi, to su vam narodi suznji; moguci i slobodni narodi, to su vam narodi reda i zakonitosti.. .«3) Sliéno Pavlinovic misii o Njema-ckoj, jer za njega, koji je uvjereni katolik i bezu-vjetni pristasa pape i papinske svjetovne vlasti, protestantizam i nije drugo negó samo jedan oblik bezvjerja.4)
   Ako imamo na pameti ova shvacanja ondasnjih vodecih intelektualaca, onda nam je sasvim razum-ljivo, sto su se oni okretali prema istoku i sto su tamo na istoku trazili saveznike i ocekivali pomoc. Tamo je na istoku dominirala carska Rusija, tamo ideje francuske revolucije nisu jos bile prodrle, a zapad je sav bio u plamenu i prijetio da ce srusiti vlast papinu. Nista logicnije, dakle, mislili su oni, negó da se katolicanstvo udruzi sa pravoslavljem u zajednickoj borbi protiv novih ideja, koje jednako prijete utjecaju i jedne i druge crkve. Ambicija on-dasnje vodece hrvatske inteligencije bila je, da vrsi ulogu posrednika izmedu krscanskog zapada i pra-voslavnog istoka: »Prodose borbe tristoljetne, ali ne prode zvanje Hrvatske prama istoku... zvanje narodne slobode i krscanske prosvjete. Ta je uloga u divnoj harmoniji sa Promislom Bozjim. Kako smo srednjega vijeka krscanskom zapadu bili predstraza
     3)	Ibid.
     *) Ibid.
83