i pravo na pijacovinu i mlinarinu. Konacno traze i ovom prilikom seljaci, da se provede poreska jed-nakost. Seljastvo je tada uslo u otvorenu fizicku borbu sa gospodom za postignuce svojih teznja, jer je seljastvo bilo svijesno, da je gospodi bilo samo do toga, da zastite svoje interese, jer su se go-spoda 1848. god. borila u glavnom samo za postignuce nacionalne nezavisnosti, ali ne i za postignuce vecih drustvenih reforma, koje bi zadovoljile teznje seljastva. Na pobune seljaka 1848. god. gospoda odgovaraju strijeljanjem i vjesanjem i tako ponovno ugusuju pokret seljaka za bolji drustveni poredak.
   Teznju hrvatskoga seljastva za politickom vlascu i za uredenjem takove drzave, koja ce najbolje od-govarati interesima seljastva, izjavio je vrlo jasno u ime seljaka na saboru od 1848. god. zastupnik Pa-vlec ovim rijecima:
   Promatrajuci sadasnjost i prosastnost vidimo da je u zakonotvorstvo uticala do sada samo jedna frakcija pod uzasnim aristokracije imenom. Otud je slijedilo, da su svi zakljucci smijerali samo na ugnjetenje naroda u duhu aristokraticnom, dakle narod nam nije imao historije kroz dvije stotine godina... Sve sto se o slavi naroda govori, to je samo slava aristokracije, a slava naroda nasega bila je ropstvo .. .20)
    20) Nov. dalm. hèrv. slavonske, sèrpnja, 1848.
51