Za agrame krize izmedu 1873. i 1895. cijene-stoke nisu osjetljivo padale, ni izdaleka toliko ko-liko cijene psenice,2) a ta je pojava bila znatno u prilog stocarskih krajeva, koji prodaju stoku, a kupuju psenicu. Isto su tako i poreska opterecenja u stocarskim krajevima relativno manja nego sto su u poljodjelskim krajevima. Na taj nacin vidimo, da sve one pojave, koje su destruktivno djelovale na sektor autarhiene ekonomije u gornjim hrvat-skim krajevima, konstruktivno su djelovale u sek-toru gdje je prevladavala stocarska ekonomija.
  Medutim razvitak u tom pravcu bio je samo privremen. Cim je industrijski kapitalizam imao na trzistu rada suvisak radne snage i cim se poja-vila organizacija radnika, obustavljena je emigra-cija u gradove i u prekomorske zemlje. Tako je na-stala relativna prenapucenost nasih stocarskih krajeva. To je dovelo do parceliranja zemljista, do razbijanja patrijarhalnih porodica, do ogranicava-nja stocarenja u interesu produkcije zitarica, do zacstravanja ekonomskih razlika na selu, i do po-jacanog iskoriscavanja od seoskih trgovaca i li-hvara.
   Sada su se i u tim krajevima stocarske ekonomije jace osjecali porezi i monopoli, a narocito da-vanja u prirodnim proizvodima, na kojima je sve-censtvo insistiralo prema »starom obicaju«, iako je tih proizvoda, narocito stocarskih, bilo sada mnogo manje, iako su se negdasnje velike patrijarhalne po-rodice podijelile, pa prirod pojedinih individualnih porodica nije bio ni izdaleka tolik, kolik je bio
    2)	Uporedi Biéanié, op. cit.
157