V.
   Kod prosudivanja ekstenzivnosti hrvatskih poii-tickih ideologija treba imati pred ocima, da voj-nicki i privredni krugovi kod Hrvata, u vrijeme kad su se izgradivale prve hrvatske gradanske ideologije, nisu dosli do narocitog izrazaja. Uslijed toga za vrijeme gradanskih revolucija od 1848. nije ni bilo pokusaja u pravcu potpune politicke neza-visnosti Hrvata.
   Glavni dio hrvatske vojske nalazio se u to doba u Krajini, i to pomijesan sa stranom vojskom i samo djelomiéno pod upravom domacih casnika. Osim toga Krajina je bila upravno izdvojena iz Hrvatske i pod austrijskom vojnickom upravom. Revolucióname ideje su tamo tesko prodirale, a ondasnjim austrijskim generalima domaceg podrijetla bili su nepoznati i nepristupacni interesi hrvatskih, bilo gradanskih bilo seljackih slojeva: »bio austrijski general kervi koje mu drago narodnosti, on nezna shodno zakletvi svojoj, ako ne za : »Gott, Kaiser und Oesterreich«; zato se je on od dietinstva i odhra-njivao; sve je ostalo njemu, i mora mu biti kao takovomu: terra incognita... Mi nismo nikakovi neprijatelji Jelacicevi; mi znamo, on bijase austrij-ski vojnik, kasnije vojskovodja; od njega sto drugo ocekivati, van da bude vjeran svojoj devizi: »Ein eniges, grosses Oesterreich«, bila bi prava mahni-tost«ls).
   Usprkos tih okolnosti, ipak su se za vrijeme gradanskih revolucija 1848. pokazivale izvjesne tez-
13)	Evgenij Kvatemik, »Rieö u sgodno vrieme«, Zagreb, 1870, str. 11—13.
104