gova kultura. To je stanje pojacavano centralistié-kim teznjama austrijskih vladara, koji su forsirali slanje njemackih cinovnika i oficira u Hrvatsku. Ali i domace cinovnistvo i oficiri bili su odgajani u nje-mackim skolama i zavodima, tako da su literatura, novine i kazalisne predstave u hrvatskim gradovima onoga vremena bile gotovo iskljucivo na njemackom jeziku.
   U ovakovoj sredini razvijala se je hrvatska inte-ligeneija onoga doba. Ta je inteligencija bila sastav-ljena od pripadnika plemicskih, svecenickih i gra-danskih slojeva; jedan neznatan dio gradanske inte-ligencije dolazio je direktno iz seljackih i radnickih slojeva; seljacki su se naime sinovi uslijed nepo-kretnosti i zatvorenosti seljaka iz ovih krajeva malo skolovani, a oni, koji su od seljaka isli u skole, bili su vecinom u svecenickim i vojnickim slojevima. Radnistva u pravom smislu jos nije ni bilo, jer je postojao u gradovima jos samo obrt, a ne industrija.
   Iz tih razloga nacionalno svijesna inteligencija, kao i nacionalno svijesno plemstvo i svecenstvo udruzili su se u zajednickoj borbi protiv Madzara, ciji je nacionalizam i liberalizam ugrozavao jednako i interese hrvatskog plemstva, kao i interese hrvat-skog svecenstva i hrvatske inteligencije. Radi toga je borba ovih slojeva u obliku t. zv. »narodnog pre-poroda« bila samo politicka, a ne i socijalna, to jest jednako gradanska inteligencija, kao i plemstvo i svecenstvo isli su za tim da osiguraju za sebe poli-ticku prevlast u Hrvatskoj protiv madzarske eks-panzije, a nije im bilo do toga da se promijeni po-stojeci druStveni poredak. U tom pogledu su ovi hrvatski slojevi bili potpomagani od Austrije, koja
66