tekla Hrvate razdvojene i bez izgradene zajednicke ideologije, koja bi najbolje zasticivala njihove interese. Na taj nacin su oni bili nespremni i u podre-denom polozaju prema Beogradu, a osim toga pot-puno neobavijesteni o politickim prilikama u Srbiji i o stvarnim namjerama srpskih viada jucih slojeva, jer »nema sumnje, da se hrvatske stranke, napose Starcevicanci, ne bi mogle bile dovesti u Beograd, da su centralisticke teznje srpske vlade u Zagrebu bile potpuno poznate«20). Razumljivo je, dakle, da ce tek dogadaji i okolnosti poslije 1918. godine biti u prilog nesmetanom razvitku radikalnog i eksklu-zivnog hrvatstva.
IX.
   Uporedo sa razvitkom hrvatskog nacionalizma razvija se i hrvatska nacionalna mistika. Svaka na-cionalna mistika prolazi u toku svog razvitka u glavnom kroz dvije faze, koje odgovaraju dvjema osnovnim teznjama u razvitku gradanskog nacionalizma. Teznja je gradanskog nacionalizma u pocetku razvitka, da integrira, da poveze uzajamno u jednu individualnost sve dijelove i sve skupine, koje mogu da se povezu u jednu cjelinu, na osnovu izvjesnih zajednickih simbola, kulturnih osobina i ekonomskih interesa. Uloga je nacionalne mistike na toj razini razvitka nacionalizma u tome, da ucvrsti unutras-nju privrzenost i medu onim skupinama, ciji su
20) Josip Horvath, »Hrvatska politika u svjetskom ratu«, Obzor Spornen knjiga, Zagreb, 1936, str. 65, cit. iz Dr. Paulove »Jugoslavenski odbor«.
117