i od gradanskih slojeva, pristaju na to, da se dosa-dasnjim kmetovima prizna uglavnom samo vlasni-stvo oranica, dok traze za sebe iskljucivo pravo ras-polaganja sumama i livadama, a sto se tice vino-grada, da odnosi ostanu nepromijenjeni to jest, da seljaci, u koliko posjeduju vinograde ña feudalnim posjedima, i dalje ostanu u kmetskim odnosima. Isto tako stalezi i redovi, poduprti od predstavnika gradanskih slojeva, hoce da zadrze i dalje za sebe mo-nopol trgovine (krcmarenje, mesaren je, pijacovina, mlinarina, maltarina).7)
   Da bismo mogli pravo ocijeniti rad hrvatskog sabora od 1848. god., moramo znati, tko je sve sa-cinjavao taj sabor. Tu su bili najprije patri-jarh grcko-istocni, biskupi jedne i druge cr-kve, podkapetan, viceban i protonotar, prisjednici banskog stola, gubernator rijecki, upravitelji drzav-nih imanja, veliki zupani, zupan turopoljski, svi kne-zevi, grofovi i baruni, koji su imali veleposjede u Hrvatskoj i Slavoniji. Osim toga bili su tu zastup-nici svih kaptola i konzistorija jedne i druge crkve, kao i pravoslavni manastiri koji su posjedovali imanja. Zatim zastupnici pojedinih zupanija i kota-reva, zastupnici krajiskih regimenta, zastupnici slo-bodnih gradova i varosi, poveljnih trgovista i op-cina, kao i jedan predstavnik zagrebacke pravo-slovne akademije. Predstavnici gradova i varosi bili su relativno dosta jaki na ovom saboru; medutim oni su, kao sto je vec naglaseno, u glavnom podu-pirali zahtjeve plemstva i svecenstva.
     7)	Ibid.
63