231
Krajini. Ostatak zeralje do Zrmanje (danasnja licko-krbavska zupa-nija), Une i Save do Zemuna pak Dunavom do Petrovaradina, sa-cinjavao je Vojnu Krajinu, koja u upravnom obziru nije pripa-dala Hrvatskoj.
    Narod. I u narodnosnom pogledu nastale su u to doba znatne promjene. Ma da je golemo mnostvo Hrvatä tijekom XVI. stoljeca ostavilo ugrozenu svoju domovinu, narocito danasnju sjevernu Dal-maciju, Liku, Krbavu i Pounje, odselivsi se u zapadnu Ugarsku i u Austriju, a neki ca u Moravsku i u juznu Italiju, ipak bijahu Hrvati i sada glavni elemenat u zemlji, i to ne samo u slobodnoj, nego znatnim dijelom i u pokorenoj turskoj Hrvatskoj. Uz njih sjedili su u XVII. i XVIII. vijeku mnogobrojni doseljenici, koje iz turskoga doba, koje iz doba njemacke prevlasti. U prvom su to redu S r b t (Vlasi, Valachi, Rasciani sive Serviani, Sirfen), koji naselise vecim dijelom svu hrvatsku Krajinu, onda Slavoniju i Srijem (narocito 1690, i 1737.). U onim stranama, gdje nije bilo Vojne Krajine i gdje nikad nijesu Turci vladali, a tako i u stranama podalje od turskoga susjedstva (kao u hrvatskom Zagorju i juzno od Zagreba do Küpe), nije bilo Srbà. Nadalje napucise gradove narocito u Slavoniji N ijemci, ili kao obrtnici i trgovci, ili kao casnici i sluzbenici. Ti su se Nijemci ponajvise doselili iz juzno-njemackih (ili svapskih) krajeva, tako iz gornje Austrije, Moravske i Württemberga. Neki gradovi kao Osijek i Petrovaradin u Slavoniji bili su u drugoj polovici XVIII. vijeka tako reci cisto njemacki.1 Madzari naselise se (od cesti jos u tur-sko doba) samo po nekim slavonskim seiima uz Dravu i Dunav, a Arbanasi (Klimente) samo u dva sela : Nikincima i Hrtkovcima u Srijemu (1737),
    Drustvo se i sada raspadalo na slobodne i neslobodne ljude, kao u vrijeme prije 1526. Slobodni bili su plemici, svecenstvo i gradani po kr. slob. gradovima. Plemstvo se dijelilo u velikase (magnate) i nize plemstvo. Staro prekogvozdansko hrvatsko plemstvo vecinom je za turskih ratova ili izumrlo ili se iselilo u Ugarsku i Austriju. U Ugarskoj dobise iznajprije pridjev Horvath (cognomine Chrovatus), pridrzavsi pravo svoje ime (tako Horväth-Petricevic), no docnije ga zanemarise, pa je ponajvise ostalo samo Horvath. Isto su tako i u Austriji zvali hrvatske iseljenike K r a b a t (genannt Krabath),
     1	Nesto prije 1777. prosao je Slavonijom uceni Saksonac Taube; on kaze u svom djelu o Slavoniji (Beschreibung Slavoniens I, Leipzig 1777, str. 63): „Zu Esseck und Peterwardein höret man fast nichts als deutsch“.