248
tek tamo amo od nuzde obradena polja sterahu se od Lonje do Ze-muna. No ni mirna vremena ne mogose u prvi kraj mnogo pomoci, a najvecu stetu cinile su ceste poplave, narocito u Posavini i oko Vuke. Tek osnutkom slavonskih zupanija krenulo je gospodarstvo na bolje, pa se pocelo trgovati zitom, koje se izvozilo, ponajvise po rijekama (u dereglijama), ca u Italiju preko Siska i Karlovca, i u Njemacku Dunavom. Znatan prihod imali su slavonski vlastelini od krzna mnogobrojne divljaci, a Osijek bijase za to glavno trziste. Na-dalje su i guste sume i prasume davale ízobilje gradevnoga drva, koje se nadaleko izvozilo. Obrt bijase — uz domaci seljacki — sav usredotocen po gradovima u Hrvatskoj i Slavoniji, a bavili su se njime ponajvise doseljeni Nijemci, narocito u Slavoniji. Oko 1761. zapocelo se gojiti i svilarstvo, ali je ono bilo ograniceno najvise na neke velikaske spahiluke.
    Skolstvo. Sve do Marije Terezije bilo je skolstvo veoma slabo, a jedino neki samostani i biskupska sjemenista vodili su brigu oko naobrazbe mladezi, u prvom redu svecenickoga podmlatka. Prvi visi zavod, gimnaziju, osnovali su za sebe Pavlini u Lepoglavi (oko 1503.), koju su 1583. otvorili i svjetovnjacima. Docnije imali su Pavlini u Lepoglavi svoju filozofiju (1656), a doskora i teologiju (1683), pace oni su podjeljivali cast doktora (tako 1674. prvi doktor filozofije, a 1715. teologije). Teologiju ucili su kod njih samo njihovi pitomci, dok su filozofiju polazili i sinovi susjednih zagorskih plemica. Za hrvatsku su nastavu zasluzni i Isusovci, koji su u maju 1607. otvorili u Zagrebu tik do crkve sv. Katarine i u susjednom samostanu Dominikanaca javnu gimnaziju za svjetovnjake, koja je vec 1609. brojila 260 ucenika, a 1614. njih 330. Kao nastavak gimnazije (sa sest razreda) otvorena je kasnije (1662) filozofija s tri tecaja (logika, fizika i metafizika), svaki sa jednim profesorom. Tako se od gimnazije raz-vila akademija znanosti, kojoj je kralj Leopold I. podijelio (23. sept. 1669.) privilegije beckoga sveucilista, a to je onda prihvatio i hrvatski sabor (3. nov. 1671,). Leopold podijeli ovoj akademiji ovlast, da njezin rektor i profesori mogu one, koji ce poloziti stroge ispite, promovirati na doktore. Ali iz ñama jos dañas nepoznatih razloga ovaj privilegij kraljev nije nikad stupio na snagu. Podjedno je vre-menom podignut i teoloski fakultet u toj akademiji, a pocelo se pre-davati najprije kanonsko pravo (1727), a onda u tri tecaja citava teologija (1746). Po raspustu reda (1773) dospjese gimnazija i akademija u drzavne ruke, a onda bi teoloski fakultet sjedinjen s biskup-