2
sivu svezu svemu kolikomu ljudskom djelovanju i radu pa tako o§tri spoznaju odgovornosti, budi osjecaj pravicnosti i ulijeva postovanje spram prava. Ona je dakle odista, kako rece Ciceroa, „svjedokinja vreménà, svjetlost istine, zivot uspomenà, uciteljica zivota".
    Izvori. Povijest se gradi na izvorima. Izvori opet jesu tra-govi, sto su nam preostali od misli i djela minulih narastaja. Ali od tih je misli i djela veoma malo tragova doslo do nas, pa stoga i jest povijest o mnogim vijekovima, narocito ranijima, ili nikako ili samo slabo upucena, jer gdje nema izvora, nema bistorije. Od izvora najvazniji su pored natpisá, pjeneza, oruzja i ostataka gradevinà oni, sto su dosli pisani do nas, a to su u prvom redu zvanicne isprave i spisi, pisma (korespondencija), ljetopisi i povjesnicka djela. Vri-jednost pak njihova po historiju kao znanost stim je veca, sto su oni blizi onomu dogadaju, o kojem govore. Ovi su izvori djelomicno izdani Stamponi, narocito za starije' vrijeme, kad ih ima razmjerno malo, a najvecim se dijelom cuvaju u rukopisu po raznim arhivima i knjiznicama. Na ovim izdanim i neizdanim izvorima grade historici pojedine rasprave ili djela o proslosti nekoga naroda, drzave ili cita-voga covjecanstva, ali vazda tako, da na osnovi vjerodostojnih izvora podaju istinitu sliku o dogadajima.
    Zbirke isprava. Glavne stnmpom objelodanjene zbirke izvorà za hrvatsku povijest jesu ove: Franjo Racki (f 1894.) sabrao je sve, sto se odnosi na proslost hrvatsku do godine 1102., dakle na doba narodmh vladara1 ; isprave od 1102. do 1400. izdaje „Jugosla-venska akademija" u redakciji Tade Smiciklasa2(t 1914.), dok je sredovjecne historijske spomenike grada Zagreba (od 1094. do 1526.) objelodanio Ivan Krst. Tkalcic3 (f 1905.), a one plemicke opcine Turopolja (od 1225. do 1895.) Emilije Laszowski/ Otac moderne historiografije hrvatske Ivan Kukuljevic Sakcinski (t 1889.) skupio je sve najznatnije isprave i saborske zakljucke, sto se odnose na proslost hrvatsku do 1848., a rasvjetljuju drzavopravne prilike kraljevstva hrvatskoga.6 Pored toga Kukuljevic je sabrao u jednu knjigu isprave napisane hrvatskim jezikom od XII. do pod kraj XVI. vijeka"; ovakovom dragocjenom zbirkom, narocito sredovjecnih
     ' R a è k i, Documenta historiae Croaticae periodum antiquam illustrantia. Za-greb 1877. Izdala „Jugoslavenska akademija“.
     ‘‘ S m i c i k 1 a s, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, voi. II.—XIII. Zagreb 1904.—1916. (od godine 1102. do 1367.); ima izici jo3 pet knjiga do godine 1400.
      :l T k a 1 c i é, Monumenta histórica lib. reg. civitatis Zagrabiae, voi. I.—XI. Zagreb 1889. 1905. Ovo je djelo izdao grad Zagreb.
     4	Laszowski, Monumenta histórica nobilis communitatis Turopolje, voi. 1.—IV. Zagreb 1904.—1908. Izdala turopoliska plemenita opcina.
      Kukuljevic, Jura regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, voi. I.—III. Zagreb 1861.—1852.
     0	Kukuljevié, Acta Croatica. Zagreb 1863. Isprave stampane su najvecim diielom glagolskim pismenima; cirilovskim ih je prestampao uz neke nove (do 1499). Surmin, Acta croatica, voi. I. Zagreb 1898. u izdanjima „Jugoslavenske akademije".