173
pod Kisegoin (nedaleko od Szombathelya u zapadnoj Ugarskoj). Podsadu zapoèeo je (u augustu) veliki vezir Ibrahim, jer se Jurisic ne htjede predati sa svojom malom posadom (oko 700 momaka). Kad se poslije 25 dana pokazase svi turski jurièi uzaludni, upusti se veliki vezir u sultanovo ime u pregovore s Jurisicem. Na licnom sastanku u Ibrahimovu cadoru javi mu veliki vezir, da mu sultán „poklanja“ grad Kiseg, a nato bi smjesteno pred gradskim zidom nekoliko Turaka i na zidovima istaknuta turska zastava. Kad su potom dojavili sultanu, da mu se grad toboze predao, zapovjedi vojsci da krene natrag (30. aug.) Za nagradu dobio je Jurisic od Ferdinanda grad Kiseg i podjedno bi podignut na cast baruna.1 Ali sultán nije krenuo natrag istim putom, kojim je doSao, vec upade preko istocne Stajerske u Slavoniju kod Vinice nedaleko od Drave. Odavle posao je pored Varazdina do Rasinje, gdje se turska vojska podijelila u dva dijela: sultán pode preko Koprivnice i Virovitice Podravinom, a veliki vezir preko Krizevaca i Cazme Posavinom; kod Beograda sastadose se oba odreda puna plijena i roblja. T o je jedini put, sto je sultán na celu vojske prosao hrvatskom zemljom, izuzevsi dasto Srijem i istocne slavonske strane, koje su se vec sada od Gorjana na istok racunale kao turska „carska zemlja“. Uto skupi Ferdinand uz pomoc brata cara Karla V. kod Beca oko 100.000 vojske; ali po odlasku sultanovu ne poduze s njome nista, vec i opet pokusa, da kako tako utanaci sa sultanom i s kraljem Ivanom mir. No povoljni se izgledi poslije krat-kotrajna primirja sklopljena (ljeti 1533.) s Turcima i duljega prego-varanja s kraljem Ivanom opet razbise, nasto Turci provale s jedne strane u danasnju Slavoniju i zauzmu (15. jan. 1537.) Pozegu, a s druge u Hrvatsku, gdje su osvojili Klis (12. marta 1537.) Tom pri-godom pogibe hrabri mu branitelj Petar Kruzic. SKlisom pade ubrzo citava juzna Hrvatska (danas Dalmacija do Ne-retve) osim mletackih primorskih gradova u turske r u k e.
   Katzianerova vojna i Velikovaradinski mir. Smrt kralja Ivana. Ovo haracenje tursko, a narocito pad Pozege i Klisa, veoma se bolno dojmi Hrvatske i Slavonije. Stoga i nije cudo, sto je bilo dosta nizega plemstva, koje je javno govorilo, da mu je svejedno, tko mu je gospodar, da li Ivan ili Ferdinand, jer ce se pokloniti
   1 Tu u Kisegu sahranjen je u zupnoj crkvi Nikola Jurisic (f 1543.).