koji je tada zivio u Veneciji i za koga je mati mu kraljica Beatrica trazila poslije Kolomanove smrti hercestvo hrvatsko. Sada ne pre-ostade ni Zadranima drugo, nego izmiriti se kako tako s Venecijom, sto oni i urade 1247., razumije se, pod veoma teskim uvjetima, jer su odsada imali primati gradskoga kneza, koga im duzd poslje, ni-jesu se smjeli zeniti iz Hrvatske, a suvise jos preuzese Mlecani upravu svih gradskih prihoda i stadose po volji raspolagati zadarskim bro-dovljem i momcima sposobnima za oruzje.
    Gradanski rat u Hrvatskoj. Glavni razlog, s kojega je Bela iako brzo i u tolikoj mjeri popustio Veneciji, ima se traziti u isto-vremenom gradanskom ratu u Hrvatskoj, jer je trebalo osujetiti, da se Venecija u nj ne uplete. Povod je dala slara prepirka izmedu Trogira i Spljeta poradi sela Ostroga, koje su Spljecani smatrali svojim uza sve to, sto je Trogiranima uspjelo, da su kralja Belu na-•govorili, da im ga je potvrdio posebnom ispravom, u kojoj su bila izbrojena njihova prava i posjedi (16. maja 1242). Rat je medu obje opcine planuo odmah po kraljevu odlasku u Ugarsku, a dobrza okupe se oko njih i razni velikasi, tako da se slozíse dvije stranke : trogirska ili kraljevska (na celu joj Bribirski knez Stjepko) i spljetska ili protukraljevska. Odmah se u pocetku pokazalo, da je trogirska stranka jaca, narocito na moru, pa stoga Spljeéani potraze i nadu saveznike u omiskih Kacica, Poljicana, humskoga kneza Andrije i bosanskoga baña Matije Ninoslava, koji odluéi slabost Ugarske i Hrvatske po tatarskoj najezdi iskoristiti sto bolje moze. Vojna bosanskoga baña bjese najbolje svjedocanstvo o ozbiljnosti hrvatskih dogadaja, pa stoga povjeri Bela jednu cetu hercegu i banu Di oni zi ju (od plemena Türje), svomu drugu iz djetinjstva, da ukroti Spljet, dok je s drugom sám posao protiv bosanskoga baña Ninoslava. Kraljevske su vojske ljeti 1244. postigle potpuni uspjeh na oba kraja. Herceg i 4jan Dionizije prisili oruzjem u ruci Spljet, da mu se predao i onda sklopio mir s Trogirom, odrekavsi se Ostroga. Osim toga Spljet se obveze, da ce birati gradskim knezom kraljevskoga covjeka, predati sest talaca i poloziti ponovo prisegu vjernosti. Kralj Bela opet na-tjerao je baña Ninoslava na pokornost i sada potvrdio darovnicu -svoga brata Kolomana bosanskoj crkvi na Dakovo i desetinu u Usori, .Solima i Donjim Krajima, a za izvrsenje toga morao je jamciti ban Ninoslav sa svojim velikasima. Od tada vladao je u Bosni do banove smrti (oko 1250.) mir, a medutim dade Bela na sudskom danu u Stolnom Biogradu (20. aug. 1245.) okruniti svoga petgodisnjega sina