114
VII.
Ludovik I.
(1342-1382).
    Pad hrvatskih velikasa. Pun poleta, odlucnosti i svijesti o svotn kraljevskom dostojanstvu naslijedi Karla sedamnaestgodisnji sin Ludovik I.1 (1342—1382), a taj pribavi poslije mnogih ratova svojoj drzavi opseg i znamenitost, kakove nije nikad prije imala ; stoga ga historici obicno nazivlju Velikim. Mladi kralj odmah odluci urediti zamrsene hrvatske prilike, cim je saznao za smrt jakoga vojvode Nelipica (1344), koji ostavi udovicu Vladislavu od plemena Gu-sicä kao skrbnicu malodobnom sinu Ivanu Nelipicu. I odista ban Nikola od plemena Hahold provali jos iste godine 1344. u Hrvatsku, dopre do Knina i uze ga jurisati ; ali junacka Vladislava „poput la-vice“ suzbije bana. Videci ipak, da se trajno ne ce odrzati, upusti se s njime u pregovore, nasto ban ostavi Hrvatsku. Potom pode sam kralj Ludovik na jug, a kad stize s 30.000 vojske do Bihaca na Uni, dode preda nj Vladislava sa sinom Ivanom Nelipicem, pokloni mu se i predade grad Knin. Sada oprosti Ludovik „dugotrajnu nevjeru“ njezina muza i potvrdi Ivanu Nelipicu sva pradjedovska imanja nje-gova, narocito Sinj s cetinskom zupanijom. Time bjese snaga Nelipicà slomljena; oni su odsada vjerni vazali kraljevi (1345).
    Zadar i napuljski ratovi. Na glas o kraljevu dolasku pobuni se Z a d a r protiv Mlecana, a kralj ga pun zanosa primi u zastitu i obeca odaslanstvu, koje mu se poklonilo, da ce sam doci gradu u pomoc s golemom vojskom. To on i izvrsi, jer ljeti 1346. stize pred Zadar sa 100.000 momaka. Ali kad bude u neopreznom boju potucen, ostavi ljutit grad, a taj se onda poslije dvogodisnje junacke obrane vec sa-svim iznemogao od gladi i bolesti predade Veneciji uz teske uvjete. Potom utanaci Ludovik s republikom osamgodisnje primirje (1348). Medutim uspjelo je kralju za vrijeme borba pod Zadrom, da se je nagodio s Bribirskim knezovima (1347). Knez Juraj, sin Pavia, brata bana Mladena, predade Ludoviku tvrdi i vazni grad Ostro vicu (nedaleko od Bribira), a on ga opet obdari gradom Z r i n j e m u
    1 Suvremeni hrvatskim jezikom pisani spomenici zovu kralja Ludovik. tako bosanski ban Tvrtko u ispravi od 11. augusta 1366.: „Kbda se podvize na me ugrbski kralb u ime Lu d o viki.“ (Surmin, Acta croatica I, 83). Tek su „Iliri“ u XIX. vijeku od Ludovika ili Ludviga ucinili L j u d e v i t a, koje je prastaro narodno ime, a znaci : „ad homines sermonem habens“ (Rad 81, 121.), dok je Ludwig „eine Nebenform zu Chlodwig (= Ruhm-Kämpfer). Bass, Deutsche Vornamen str. 80.).