278
     Dubrovniku i Kotoru) osnovani sudbeni stolovi prvoga ste-pena (tribunal de première instance) za sve civilne i kriminalne par-nice, a na Rijeci i Dubrovniku jositrgovacki sudovi (tribunal de commerce). Vrhovna instancija bila sutriprizivna sudista (cours d' appel) u Ljubljani, Zadru i Dubrovniku. Pod prvo potpa-dala je i civilna Hrvatska uz Istru, pod drugo Dalmacija do Neretve, a pod trece teritorij bivse dubrovacke republike i mletacke Albanije (Boke). U Vojnickoj su Hrvatskoj ostali dakako i dalje na snazi stari > kapetanski i regimentski sudovi, od kojih se mogio prizvati na vrhovni vojni sud u Karlovcu. Razumije se, sada su svi slojevi pu-canstva izjednaceni pred zakonima, ati su svi bili istovetni s onima u francuskom carstvu (Code Napoléon i drugi). U vojnickom obziru uredene su sada tri divizije ; prva je bila Dalmacija sa sredistem u Zadru, druga Hrvatska s Karlovcem, a treca ostale provincije s Ljubljanom. Ove su zemlje imale davati 18.000 momaka, a Vojna Krajina drugih 16.000. U financijalnom pogledu bjese Ilirija samostalna, jer je Napoleon zelio, da se sama od svojih dohodaka uzdrzaje. Tim su poslovima upravljala dva cinovnika, pod-cinjena generalnom intendantu financijâ ; prvi je upravljao zemaljskim prihodima, a drugi je upravljao sve isplate. Prihode sacinjavala je u prvo vrijeme samo desetina od priroda, no docnije su uvedeni brojni porezi izravni i neizravni, koji su narodu postali konacno upravo nesnosni, a time i francusko gospodstvo. Skolstvo je ostalo isto, sto ga je uredio Marmont na Dandolovoj osnovi. Najvaznija je promjena, da je najvisa centralna skola prenesena iz Zadra u Dubrovnik, gdje je smjestena u bivsem isusovackom samostanu. Zna-cajno je, da se u njoj ucio uz latinski, francuski i talijanski jos i h r v a t s k i (ilirski) jezik, a predavao ga je uceni Dubrovcanin Appendini.
          U ovakim naprednim prilikama zadesi Iliriju pad Napoleonov.
           Pad francuske prevlasti. Poslije nesrecnoga rata od 1809. kralj. je Franjo mirovao neko vrijeme. Dugotrajni ratovi nanijeli su hrvatskom narodu toliko teskih udaraca, da se nijesu mogli lako preboljeti. Neizmjeran bjese porez u krvi i novcu, no sve te jade nadvisi jos 1811. drzavni bankrot, jer se kralj Franjo zbog preobilnoga papirna-toga novca, sto je kolao u njegovoj drzavi, nasao prisiljenim, da snizi naredbom vrijednost novca na jednu petinu, cime je svaki drzav-ljanin izgubio cetiri petine imutka u gotovom novcu, a najvise ratar, obrtnik i trgovac. Kralj se nadao, da ce mu u toj neprilici biti od