292
gramom, koji je isao za tim, da se drzavnopravni odnosaj izmedu Hrvatske i Ugarske premaci tako, da se sjedinjenjem hrvatskih ze-malja Hrvatske, Slavoníje, Dalmacije, Vojne Krajine i Rijeke obra-zuje od Ugarske nezavisna politicko-teritorijalna cjelina s banom na celu, a s hrvatskim narodnim jezikom kao sluzbenim. U literarnom je opet obziru imala stranka pred ocima kulturnu zajednicu jos i sa Hrvatima u Bosní, pa Slovencima i Srbima s jednim knjizevnim jezikom „ilirskim".
    Obrazovanje obiju stranaka odmah je dovelo do sudara medu njima kod prvih izbora zupanijskoga cinovnistva (restauracije) u Hrvatskoj. No dok su se pokusaji madzaronä u krizevackoj i varaz-dinskoj zupaniji odmah pokazali kao bezuspjesni, vodstvo stranke upe potom sve sile, da uz pomoc brojnih Turopoljaca plemica izbor-nika dobije u svoje ruke zagrebacku zupaniju. Medutim restauracija obavljena 30. maja 1842. u Zagrebu svrsi se konacno tako, da su madzaroni bili na biralistu izigrani, a ilirska stranka pobijedila. Za osvetu uzese potom madzaroni sustavno crniti ilirsku stranku i kod ugarske vlade (kod palatina nadvojvode Josipa) i na dvoru (kod kralja Ferdinanda) kao „veleizdajnicku" i „rusofilsku“, tako da je nato imenovan banom Erdeljac grof Franjo Haller (16. juna
1842.) sa zadacom, da uredi hrvatske prilike. Ma da su ga Iliri sve-cano docekali, kad je ulazio u Zagreb, ipak grof Haller predlozi dvoru kao najzgodnije sredstvo za umirenje Hrvatske, neka se z a-brani ime ilirsko. Buduci da se oko toga vremena na ilirsku agitaciju medju bosanskim katolicima potuzila u Becu i carigradska porta, kralj Ferdinand izda naredbu (11. jan. 1843.), kojom bjese zabranjeno ime ilirsko (ilirizam, Ilirija, ilirski jezik) i svi znaci ilirski (naroèito grb : polumjesec i zvijezda), ali uz dodatak, da kralj „ne zeli, da se razvijanje narodnoga jezika sprecava, i da ce podupirati inunicipalna prava Hrvatske protiv svih navala“. Sada uzmu Gajeve „Ilirske novine" ime „Narodne novin e", dok se ilirska stranka prozove „narodnom". Podjedno je u Hrvatskoj uvedena stroga cen-zura za sve vrsti tiskopisa, koju je vrsio Madzar profesor pravo-slovne akademije Mátsik, zamijenivsi dotadanjega odusevljenoga. prijatelja Iliraca profesora Stjepana Moyzesa, rodom Slovaka. Zabrana ilirskoga imena bjese tezak udarac za hrvatske narodne preporodi-telje, a najvise za Ljudevita Gaja, koji odsada — bez svoje krivnje
—	igra tek sporednu ulogu u daljem hrvatskom politickom zivotu. No ovom je zabranom ipak samo*trpjela literarna strana pokreta.