78 upotrebom domacih autonomnih zakona i suda, oslobodivsi ih tako od trazenja pravde na ikojem drugom mjestu, pa i na udaljenom dvoru; a samo od prihoda gradske luke, sto je ulazio od stranih brodova, pridrzao je sebi dvije trecine prepustivsi treci dio gradskomu knezu, nakon sto je biskup dobio od citave svote desetinu. Ñapóse jos oslobodio je kralj dalmatinske gradane z a 1 a z n i n e (,,ius des-census“} naglasivsi izrijekom: „Kad pak k vama dodem, da se krunim ili da u vasem gradu sazovem sabor kralj e v s t v a,1 nijedan gradanin ne ce morati da primi gosti na silu, vec ce svakomu biti na volju, da primi koga hoce.“ Kad uporedimo ove privilegije s onima gradova po ostaloj Evropi, narocito u Italiji, Francuskoj i Engleskoj, uvjerit cemo se, da su dalmatinski najlibe-ralaiji i najopsezniji; jedino oni grada Londona, a otprilike iz istoga vremena, mogu da se s njima takme, ali ipak zaostaju. Ratovanje s normanskim hercegom Boemundom (1108). Skoro potom, krajem oktobra 1107., navali bez znacajnijega uspjeha nor-manski herceg Boemund na bizantinski Drac s 34.000 momaka, pace kad ga je car Aleksije opkolio, prisiljen bi u septembru 1108. da zamoli mir. Za vrijeme vojne pod Dracem ukrcase se cete Kolo-manove (negdje na proljece 1108.) u mletacke galije i prevezose u Apuliju, gdje su pustosile kroz tri mjeseca zemlju hercegovu, a onda se vratise natrag u Dalmaciju. Kod sklapanja mira izmedu cara Alek-sija i hercega Boemunda u Dracu sudjelovala su i dva poslanika Kolc-manova, zupani Beric i Simón. Sukob s njemackim carem Henrikom V. (1108). U isto se vrijeme kralj morao ogledati i s njemacko-rimskim carem Henrikom V, Uspjeh naime Kolomanov u Hrvatskoj (1102) uznemirio je hercega Almosa toliko, da je posao u Njemacku i ondje trazio pomoci, ali ne dobivsi je morao se i opet pokoriti. No kad je Koloman zauzeo dalmatinske gradove i otoke, pace sina Stjepana proglasio zasebnim hrvatsko-dalmatinskim kraljem, Almos se i opet dize te najprije polj-skom a onda njemackom pomoci zaprijeti bratu. U Njemackoj se naime vijest o zauzecu dalmatinskih gradova veoma neugodno doj-mila cara Henrika V., jer se ondje smatrahu Hrvatska i Dalmacija 1 „Cum autem ad vos coronandus aut vobiscura regni negocia t r a’c t a t u r u s advenero“ (Smiciklas, Cod. dipi. II, 18) ; ove rijeci jasno po-kazuju, dase kralj Koloman obavezao vec prije na zasebno hrvatsko-dalmatinsko krunisanje i obdrzavanje zasebnoga hrvatsko-dalmatinskoga sabora, za sebe i svoje jiasljednike.