330
da promjena iste uslijediti moze samo onim putem, kojim je udjelo-tvorena, pristupom naime svih onih cinbenika, koji ju sklopise“. Jedino u pitan ju Rijeke nije doslo do sporazuma izmedu obiju regnikolarnih deputacija, jer su i unionisti stajali nepomicno na hrvatskom dojakosnjem stanovistu, da je Rijeka dio hrvatskoga teritorija. Bojeci se, da se nagodbeni pregovori ne razbiju, pristade hrvatska delegacija konacno na Deákov prijedlog, koji je glasio, da se z a s a d a utanaci nagodba bez rjesenja rijeckoga pita n j a, prepustivsi u tom poslu u docniji zgodni cas i n i c i j a t i v u samomu kralju. Zbog toga glasila je zakonska osnova u toj tocki ^ da Rijeka né pripada k teritoriju kraljevine Hrvatske, „buduci da glede nje medu oba kraljevinska odbora nagodba uspjela nije“, to jest pitanje ostalo je nerijeseno.
    Ovu zakonsku osnovu, koju prihvati ugarska regnikolarna deputacija jednoglasno, a hrvatska vecinom glasova,1 uzme potom u ras-pravu hrvatski sabor 21. septembra 1868. te je primi vecinom glasova bez specijalne debate (24. sept.). Ugarski sabor opet uzeo je nagodbu u raspravu 28. septembra pa je takoder prihvati bez specijalne debate, no ipak uz jednoglasni dodatak, da „grad Rijeka s kotarom pripada neposredno kraljevini Ugar-s k o j, pa da se prema tome ima odmah njoj i utjeloviti“. Isto je tako dva; dana prije — 26. septembra — hrvatski sabor zamolio kralja za-sebnom adresom, neka Rijeku dosudi Hrvatskoj, kojoj i pripada po ,,ne-oborivom pravu". Sada je trebalo da kralj sankcionira zakonski clanak; no ministar predsjednik izjavi, da ugarski sabor ne ce da novim zasebnim clankom inartikulira (uzakoni) ovaj clanak, ako mu prije ne bude zajamceno, da je Rijeka sastavni dio Ugarske. Podjedno stavi Andràssy kralju u tom smislu prijedlog, pa je istoga dana 8. no-vembra, kad je sankcionirao hrvatski originai zakonske osnove o hr-vatsko-ugarskoj nagodbi, izdao kralj na ugarski i hrvatski sabor jednake reskripte, u kojima je izrekao svoje stanoviste u rijeckom pitanju. Konstatiravsi najprije nesporazum, kaze reskript: „Buduci da nam je veoma mnogo stalo do toga, da se i ta jedina prepona (naime rijecko pitanje) ukloni, i to na umirenje obiju stranaka, drzimo za nasu osobitu vladalacku zadacu, da izmedu obiju stranaka mi pokur
     1	Protiv nje bili su Brlic, grof Jankovic i Zivkovic, predlazuci za Hrvatsku financijalnu samostalnost u smislu Deákove ponude, a bana da kralj imenuje na preporuku hrvatskoga sabora, a ne na prijedlog i protupotpis ugarskoga ministra predsjednika.