6
    Historiografija hrvatska u pravom smislu te rijeci zacinje se tek drugom polovicom XVII. vijeka, kad je zagrebacki kanonik J u r a \ barun Rattkay (f 1666.) izdao 1652. u Becu prvu sustavno napi-sanu hrvatsku historiju.1 To je djelo za citavo starije doba osnovano na veoma nepouzdanim izvorima, a dañas ima vrijednosti samo za piScevo doba, dakle za prvu polovinu XVII. vijeka. Pored sve nekri-ticnosti ipak je znacajno s toga, sto je Rattkay prozet hrvatskim duhom svoga vremena razlikujuci strogo Hrvatsku od Ugarske. Mnogo je bolje djelo, sto ga je napisao Trogiranin Ivan Lucius (Lucic ?)• (f u Rimú 1679.) i stamponi izdao u Amsterdamu 1666., a prikazuje hrvatsku historiju do 1420., to jest do onoga vremena, kad je citava Dalmacija trajno presla u mletacke ruke.2 Lucius je pravo reci osnivac i otac hrvatske kriticne historiografije, jer se sluzio samo ispravama i suvremenim piscima, no on odise vise duhom mletackim negoli hrvatskim. Kud i kamo zaostaje za njim kao historik zagrebacki ka-nonik Baltazar Adam Krcelic (f 1778.), koji je napisao povijest crkve zagrebacke (do polovice XVII. vijeka),3 onda politicku historiju kraljevine Hrvatske do smrti Ferdinanda I. (1564.),* a s ten-dencijom, da opravda tadanji centralistícki sistem becke vrhovne vlade, i pod kraj zivota ljetopis svoga vremena (od 1748.—1767.)," koji je jedan od najdragocjenijih izvora XVIII. vijeka. Na prijelazu u nova doba stoji znatan rad Zagrepcanina Josipa Mikoczyja (f 1800.), a narocito na polju hrvatske historije u doba narodnih vladara."
    Poslije „ilirskoga“ doba, koje iznese na vidjelo prvu hrvatsku historiju pisanu novim knjizevnim jezikom, a kojoj bjese pisac zupnik u pozeskim Sesvetama Ivan Svear' (f 1839.), zace moderni na-ucni rad, kojemu je temelje polozio Ivan Kukuljevic Sak-c i n s k i osnutkom „Druàtva za jugoslavensku povjesnicu" i izda-vanjem drustvenoga organa „Arkiva" (12 knjiga od 1851. da 1875.). No jos krepciju osnovku stece rad oko hrvatske historiografije osnutkom „Jugoslavenske akademij e“, narocito otkad je ona zapocela sustavno djelovanje svoje (1867), i to ne samo objelo-
     1	Rattkay, Memoria regum et banorum regnorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae. Bec 1652.
     ’ Lucius, De regno Dalmatiae et Croatiae libri sex. Amsterdam 1666. (i Schwandtner, Scriptores rer. Hung. III.).
     3	Kercselich, Historiarum cathedralis ecclesiae Zagrabiensis partis primae tomus I., Zagreb 1770. Drugi tom ostao je u rukopisu (danas u arhivu „Jugoslavenske akademije").
     4	Kercselich, De regnis Dalmatiae, Croatiae, Slavoniae notitiae praelimi-nares. Zagreb 1770.
     5	Kercselich, Annuae sive historia ab anno inclusive 1748. et subsequis (do 1767.) ad posteritatis notitiam. Izdao Tade Smiciklas u izdanjima „Jugoslavenske akademije“, Zagreb 1901.
      6	M i k o c z y, Otiorum Croatiae Über unus. Budim 1806.
      7	Svear, Ogledalo Iliriuma, vol. I.—IV. Zagreb 1839.—1842. (Sveska III. i IV. nose natpis: „Ogledalo Ilirije“.)	-