335
onda, kad je kralj Franjo Josip s kraljicom Jelisavetom pohodio na proljece 1869. Hrvatsku, navlas gradove Zagreb (od 8. do 11. marta), pa Karlovac, Petrinju, Bjelovar, Senj i Rijeku. Zbog toga nastade ostra borba izmedu baña Raucha i njegovih protivnika, kojima je unioni-sticki sabor misho tako doci na kraj, da je zak. clankom XIV : 1870. proglasio svako pobijanje nagodbe „zlocinom smetanja javnoga mira“, pace i ,,veleizdajom“. Sada opet ozivi apsolutisticka praksa, zaredase progoni, stampe i unistavanje egzistencijà, nasto protivnici uzese bana Raucha licno napadati i tako prisilise, da ih je pozvao pred sud. Kako su ti napadaji izisli u listu „Zatocniku“, koji se stampao na tlu Vojne Krajine u Vojnom Sisku, doslo je do parnice pred petrinjskim regimentskim sudom, a taj je Rauchove protivnike (Mrazovica, Von-cinu i Miskatovica) rijesio optuzbe (7. jan. 1871.). Nato zatrazi Rauch otpust i kralj imenova banom dotadanjega ministra K o 1 o m a n a Bedekovica (26. jan.). Buduci da je Rauchovu saboru od 1868. isteklo zakonito trogodiste, raspisa novi ban izbore, a ovi se svrsise potpunim porazom unionista : od 65 mandata narodna je stranka dobila 51, unionisti 13, a Ante Starcevié 1 (Krapinu). Odmah poslije toga dokine kralj reskriptom od 8. juna durdevacko-krizevacku Kra-jinu, koja posla u sabor jos novih 9 privrzenika narodne stranke.
    Svi su ti dogadaji u svezi s promijenjenim medunarodnim prili-kama. Jos ljeti 1870. doslo je do francusko-pruskoga rata, koji se svrsi teskim porazom Francuza i proglasenjem njemackoga carstva (u jan. 1871.). Ovo ojacanje Pruske nagnalo je austrijske drzavnike na misao, da treba unutarnje prilike u monarhiji tako udesiti, da se zadovolje Sloveni. Upravo tada ostavise Cesi, Poljaci i Slovenci ca-revinsko vijece, koje ostade na taj nacin nepotpuno, dok su u Dal-maciji Hrvati i Srbi zadobili u saboru jaku vecinu nad Talijanirna. Novi austrijski ministar grof Karlo Hohenwart (od 5. febr, 1871.) dakle stavi kralju Franji Josipu prijedlog, da bi sazvao ceski sabor, a u reskriptu priznao cesko drzavno pravo i obecao, da ce se dati okruniti za ceskoga kralja i poloziti krunidbenu prisegu, na sto je kralj i privolio (12. sept.). Na ovaj reskript sloze ceski prvaci spora-zumno s Hohenwartom 18 takozvanih fundamentalnih cla-naka, u kojih se smislu imala ujediniti Ceska, Moravska i Sleska u zasebno drzavno tijelo s pravima, kakova su Madzari dobili 1867.
    No protiv ovakove vazne promjene, koja je znacila pad dua-lizma, a pocetak federalizma u monarhiji, podigose se austrijski I^ijemci, ministar spoljnih posala Beust i Madzari s ministrom pred-