50
osnove na zivot docnije osnovane crkve, a na istom zemljistu. To je bilo upereno protiv hrvatske n i n s k e biskupije, koja se jo§ uvijek Sirila, toboze „protiv kanona“, sve do zidina dalmatinskih gradova. Kralj Tomislav opet, htijuci da sto jace sebi privuce dalmatinske gradove, pristajao je na teznje latinskoga episkopata, ali je kod toga naisao na jak otpor ninske crkve i njena biskupa Grgura. Da se dakle uklone svi príjepori, jer se dalmatinski kler podjedno jos isticao
i	kao ljut protivnik slovenskoga crkvenoga jezika, kralj Tomislav obrati se s dalmatinskim biskupima na papu Ivana X. s molbom, da bi se sastao crkveni sabor u Spljetu. Papa privoli i odasla kao svoje poslanike ankonskoga biskupa Ivana i prenestinskoga biskupa Lava, a ti onda sazovu 925. sabor u Spljet u stolnu crkvu.
    Na taj sabor dosli su pored dalmatinskih biskupa i opata te ninskoga biskupa Grgura jos i kralj Tomislav s hrvatskim velikasima, onda neki srpski velikasi, koji nadóse utocista u Hrvatskoj pred Bugarima, te humski knez Mihajlo Visevic, u kojega drzavi je bila biskupija u Stonu. Na saboru bi zakljuceno, da se vlast nadbiskupije spljetske, kao metropole i bastinice nekadasnje salonske crkve, koja da je toboze osnovana jos u apostolskim vremenima, proteze od Rase do Kotora, a onda su pokusali dokinuti slovensku sluzbu bozju. No na njezinu obranu odlucno ustade ninski biskup Grgur i spase je za nize svecenicke redove.
    Medutim uze se bugarski car Simeun spremati na rat protiv Hrvatske. Godine 926. poslje jaku vojsku s vojskovodom Alogobo-turom, ali ona bi ametom potucena. Poraz bugarske vojske, tada najjace na Balkanskom poluotoku, najbolje je svjedocanstvovojnesnage hrvatske za kralja Tomislava. Kad skoro potom umre car Simeun (927), bi posre-dovanjem papinskih poslanika, biskupa Madalberta i vojvode Ivana, utanacen mir sa sinom i nasljednikom Simeunovim carem P e t r o m, a nato se oba poslanika vrate u Spljet, gdje su opet sazvali crkveni sabor.
    Drugi spljetski sabor (928). Na ovom je saboru (928) prije svega naglasena vrhovna vlast nadbiskupa spljetskoga po cijeloj hrvatskoj drzavi, i s tim u svezi ninska biskupija dokinuta, a Grgur postade biskupom skradinskim. Slovenska sluzba ipak se odrzala i nadalje medu Hrvatima, zacijelo zbog energicnog istupa biskupa Grgura.