155
sufraganim biskupima krckim, rapskim i osorskim. Slavonija opet bijase podijeljena medu tri biskupije: zagrebacku s jos jednim kaptolom u Cazmi (od 1232.), a sezala je na istok sve do Slatine, Vocina i Pakraca, onda pecujsku, koja je obuhvatala najveci dio danasnje Slavonije sve do pravca povucena od Iloka (ali bez njega) na usce Bosuta u Savu s drugim kaptolom sv. Petra u Pozegi, i srijemsku (od 1229.) sa sijelom u Banoátoru izmedu Dunava i Save, a pecujskoj biskupiji na istok. Izuzetak cini jos i D a k o v o kao sijelo bosanskoga biskupa. Sve tri slavonske biskupije, a onda i bosanska (od 1264.) pripadale su pod nadbiskupiju kalocku.
    Nadbiskupije i biskupije bile su razdijeljene u arhidjakonate, a ovi opet u zupe. Za kulturni zivot u srednjem vijeku od osobite su vaznosti k a p t o 1 i kao sredista svega dusevnoga zivota, a napose skolà za obrazovanje svecenickoga podmlatka. Uza to bijahu kaptoli od pocetka XIII. vijeka tako zvana mjesta vjerodostojnosti (locus credibilis), vrseci razne pravne poslove, koje su u nekim dalmatinskim gradovima obavljali javni biljeznici (notarii publici). Oni su cuvali originale ispravá, izdavali vjerodostojne prijepise i sudjelovali kod uvadanja u posjed. U Hrvatskoj i Dalmaciji vrsili su takove poslove kaptoli u Spljetu, Ninu, Kninu i Senju, a u Slavoniji u Zagrebu, Cazmi, Pozegi i Dakovu. Osim prihoda od svojih imanja imali su bi-skupi i kaptoli dohodak od crkvene desetine, koju je morao svatko placati, piemie ili neplemic, i to u prirodninama i zivotinjama. Od tih su prihoda uzdrzavali kaptoli zajedno s biskupom svoje skole. U Dalmaciji su se popunjavale biskupske stolice i u ovo doba ponajvise izborom klera i laikà doticnoga grada; no u XIV. vijeku veoma se cesto zbivalo, da su pape izravno imenovali biskupe, narocito u sla-vonskim biskupijama. Tek u XV. vijeku stekose kraljevi pravo po-punjavanjà biskupskih stolica, a pape bi ih onda potvrdivali. Por ed sve borbe Latina protiv slovenske sluzbe bozje i glagolice ona se ipak odrza u biskupiji senjskoj, krckoj i krbavskoj, pace mnogo gla-golasa nalazimo ne samo po citavom podrucju spljetske nadbiskupije, nego od druge polovice XV. vijeka dalje i po zagrebackoj. Medutim ovi su glagolasi u zagrebackoj biskupiji poglavito bjegunci iz Hrvatske ispred Turaka. Iz Hrvatske presadena je slovenska sluzba bozja u XIV. vijeku u neke samostane po Ceskoj i Poljskoj.
    Uz brojno svecenstvo bilo je u kraljevstvu hrvatskom i mnogo samostanà. Poslije starih Benediktinaca uze se pocetkom XIII. vijeka siriti po Hrvatskoj red Cistercità, kojemu sagradi herceg Andrija