336
sjednikom Andrássyjem na celu. Tako se zgodi, da se hrvatski sabor níkako nije sastajao, vec je od prvoga saziva za 1. juna redom tri puta odgoden: na 13. septembra, na 20. septembra i konacno na 15. januara 1872. Ovo odgadanje veoma je uzrujalo narodnu stranku pobjednicti, pa zato ízdade ona 20, septembra (na dan ponovne od-gode sabora) na narod proglas (manifest), u kojem naglasi, „da se nagodba (od 1868.) ne moze smatrati pravovaljanom", jer je sklopljena „bez sudjelovanja vecega dijela nasega naroda", narocito Vojne Kra-jine, koja je jos na saboru od 1865.—1866. sudjelovala kod raspravá
o	drzavopravnom polozaju Hrvatske. Nadalje, da je po nagodbi „auto-nomna hrvatska viada podvrgnuta uplivu ugarske vlade, pa i nije drugo, nego samo refleks ugarskoga ministarstva, jer doklegod bude ban odvisan od ugarskoga ministra predsjednika, dotle ne moze da bude govora o hrvatskoj autonomnoj vladi“. Medutim nekoliko daña poslije toga dade se Eugen Kvaternik s Vjekoslavom Bachom na sudbonosan i nepromisljen korak, kad je pokusao, da u jednom dijelu ogulinske regimente (oko Plaskoga i Rakovice) digne uzbunu progla-sivsi Hrvatsku nezavisnom drzavom (8. okt. 1871.); ali vec treci dan bise obojica s jos nekoliko drugova ubijeni, i time je stvar legla. Ovaj inace neznatni dogadaj iskoriste sada kod kralja s uspjehom Beust i Andrássy protiv monarhijskih Slovena uopce, pa tako ceski fundamentalni cianci nijesu dobili sankcije, a hrvatski su poslovi prepusteni ugarskoj vladi, da ih po volji uredi, dok je ministar Hohenwart zatrazio otpust (30. okt. 1871.).1
    Tek sada dakle sastao se 15. januara 1872. hrvatski sabor i 19. konstituirao izabravsi Ivana Mazuranica predsjednikom. Poslije obav-ljena izbora ustane ban Bedekovic i procita kraljevski reskript, kojim se sabor raspusta, „jer izjava vecine narodnih zastupnika od 20.
     1 Tadanji licni tajnik ministra Andrássyja, Imre Halász, pripovijeda u svo-jim memoarima (Egy letünt nemzedék. Bdpst. 1911, 127) ovo: Kad je krajiski general Molinari iz Zagreba poslao izvjestaj o Kvaternikovoj uzbuni, nije bilo Andrássyja u Budimu, a kad se vratio, „nekoliko casaka iza njegova dolaska govorio sam s njime. Bio je dobre voi je i nije tajio, da ocekuje od te ogulinske uzbune povoljni politicki utjecaj s obzirom na Hohenwartove osnove. Kad sam mu spomenuo, da je Kvaternik, kad je pokusao da utekne na kolima prema bosanskoj granici, pogoden od taneta vojniká, koji su za njim pucali, pao s kola na zemlju i umr’o, dao je izraíaja svojoj zalosti, narocito zbog toga, sto Kvaternik nije ziv pao u ruke vojniká, jer je on po njegovu misljenju bio kolovoda uzbune, te bi se od njega dalo doznati eventualno zanimljivih podataka o postanku ustanka".