236
vernu Dalmaciju, danasnju zapadnu Hrvatsku i Bosnu, Pounje i Sla-voniju do Dakovstine i Osijeka. Drugoga su znacaja seobe Srba pod kraj XVII. i u XVIII. vijeku pod vodstvom dvojice patrijarha, Arse-nija Crnojevica (1690) i Arsenija Joanovica Sakabente (1737), jer se one zbise pod zastitom carske vojske, a cilj im bijase juzna Ugarska, Srijem i istocna Slavonija.
    Prvo crkveno uredenje doseljenih Srba unutar granica turskoga carstva bijase vezano jedino uz manastire. Najvise ih je bilo po Fruskoj gori u Srijemu, kao Hopovo i Krusedol, podignuti jos po-cetkom XVI. vijeka od posljednjih srpskih despota, pa Ravanica i Grgetek ; onda u Hrvatskoj Rmanj na Uni, u Dalmaciji Savina (Herceg Novi) i Arhandelovac na Krki, dok se u Bosni porainje Papraca ne-daleko od Zvornika. Prema tome bijase kler u to doba jedino kaluderski. Godine 1557. uskrisena je jos oko 1460. propala srpska pecka pa-trijarsija, a tom su joj prilikom podvrgnuti svi pripadnici grcko-istocne crkve po svim zemljama sjeverozapadnoga dijela Balkanskoga poluotoka, gdjegod je vladao Turcin. Prvi patrijarh obnovljene pecke patrijarsije bjese M a k a r i j e, rodeni brat velikoga vezira Mehmeda Sokolovica. On osnova dvije episkopije : pozesko-cernicku u mana-stiru Orahovici za Slavoniju i dabro-bosansku u Sarajevu za ostali dio bosanskoga pasaluka, naime za Hercegovinu i Bosnu, pa za Hrvatsku i Dalmaciju, u koliko su te zemlje bile u turskoj vlasti. Turci pomagahu vladike, pace oni su kadikad u sporazumu s njima nagonili i katolike, da ih priznadu svojim glavarima, narocito u doba, dok je katolicki Bec bio voda u turskim ratovima.1
Srbima (gl. „Hrv. Prosvjeta" 1916., str. 67—68), toga ja ne razumijem. Istina je, da je u izvorima od XVI. do XVIII. vijeka naziv V 1 a s i obiáajniji, ali i oni pomenuti podaci (a takovih ima jos vise za XVI. vijek) dovoljni su, da se vidi, da su Hrvati u Habsburskoj Hrvatskoj vec u XVI. vijeku dobro znali za pravo podrijetlo tih „Vlaha“, i da oni nijesu isto, sto i sredovjecní hrvatski Vlasi. Cesca upotreba imena Vlah dakle znaci samo upotrebu o b i c n i j e g a naziva. Bas to i jest razlog, da su se i oni s a m i tako zvali, kad su se obracali na one, kojima su bili pod tim imenom bolje poznati, dok stil i sastav pisama njihovih takoder pokazuje sve forme onoga nacina pisanja, kako su onda pisali oni, kojima salju svoje molbe. Jesu li Srbi tada imali jacú ili slabiju n a r o d n u svijest (u modernom smislu), to je sasvim sporedno, a nimalo podobno, da igra ma kaku ulogu, kad treba odgovoriti, t k o su ti „Vlasi“ historijskih spomenika. U to se doba uopce jos ne moze govoriti o narodnoj svijesti ni kod d r u g i h naroda, a narocito kod nizih slojeva.
     1 Gl. o tom Pytiapau,, „0 nefcKHM naTpHjapciiMa“ (Zadar 1888.) str. 79.: „TanaB ce nocxynaK Haumx BjiaAHk-a h narpHjapaxa hhk3ko npaBfla-rn He «a“.