105
Pod tim skrbnistvom materinim ostade herceg Bela do 1268., kad zace samostalno vladati, no vec slijedece godine 1269. pokosi ga nenadano smrt. Bas tada udao je „mladi kralj“ Stjepan kcer svoju Mariju za napuljskoga kraljevica Karla, dok je napuljska princesa Jelisaveta docnije posla za Stjepanova prvorodenca i prijestolona-sljednika Ladislava. Ovim zenidbama nastupise n a j t j e §-nji rodbinski odnosi izmedu A r padovica i napulj-skih Anzuvinaca.
    Kralj Bela III, (IV.) umr'o je 3. maja 1270.
V.
Posljednji Arpadovici.
(1270—1301).
    Stjepan VI. (V.) (1270—1272) bijase covjek zestoke cudi i tvrda srca. Odmah u pocetku svoga vladanja zametne sa ceskim kraljem Otokarom Premyslom II. rat, jer nije mogao da mirno gleda, kako taj mocni vladalac osvaja Korusku i Kranjsku. Ratovalo se promjen-Ijivom srecom sve do maja 1271., kad je doslo do boja izmedu grada Mosona i rjecice Rapce (zapadno od Dura), u kojem bi Otokar do-<luse suzbit, ali ne porazen. Nato sklope oba vladara mir: kralj Stjepan odrece se svakoga zahtjeva na Austriju, Stajersku, Korusku i Kranjsku, a Otokar opet obeca, da ce se okaniti svake sveze sa Stjepanom Postumom, sinom kralja Andrije I. (II.), koji i malo potom -umre u Veneciji ostavivsi udovicu Mlecanku Tomasinu Morosini i -sina Andriju „Mlecanina“.
    Za Stjepanova vladanja stekose Krcki knezovi grad Senj (1271), a banovao je Joakim Pektar od plemena Gut-Keled. Ljeti 1272. odluci se Stjepan da ce poci u goste u Napulj preko Dalmacije. Na put povede i desetogodisnjega starijega sina Ladislava, no dosavsi do cistercitske opatije u Topuskomu, ostavi ga ovdje, a sam pode s ve-likom pratnjom dalje na jug. Kad kralj stize u Bihac na Uni, dode mu glas, da je mladoga prijestolonasljednika Ladislava nekud iz to-puskoga samostana nestalo. Tako je i bilo, jer je mladica potajno ugrabio ban Joakim Pektar, bez sumnje u sporazumu s kraljicom Jelisavetom, rodenom Kumankom. Na taj se uzasni glas kralj Stjepan jako uzrujao i odmah krenuo natrag, da trazi sina, ali uzalud, jer ga dobrza skrha teska bolest, koja ga prisili na povratak u Budim. Kralj je morao trazenje prepustiti drugima, a ovi su i saznali, da