332
pravio i uzeo do znanja kraljevski reskrípt od 8. novembra, a time i prihvatio ovu bitnu promjenu u tekstu zakona. koji je vec sank-cioníran lezao na stolu. Istoga daña — 17. novembra — sank-•cionirao je kralj madzarski original ugarsko-hrvatske nagodbe, koja tako postade „zajednicki temeljni zakon kraljeviná Ugarske, te Hr-vatske, Slavonije i Dalmacije“, i to za Hrvatsku kao zak. el. 1:1868., a za Ugarsku kao zak. el. XXX : 1868.1
     Ríjeckí provizoríj. U smislu kraljevskoga rjesenja i novoga na-godbenoga teksta u rijeckom pitanju hrvatski je sabor poslije dva daña birao regnikolarnu deputaciju za definitivno rjesenje rijeckoga pitanja. Tada su opee politicke prilike na Rijeei bile veoma nepo-voljne po hrvatsko stanoviste, jer gradani bijahu najvecim dijelom privrzenici Madzará pa su neprestanim uzbunama jos 1867. uspjeli, da je na Rijeci ucinjen kraj vlasti baña Sokcevica i imenovan (na príjedlog hrvatskoga kancelara Kusevica) kao komisar Madzar Eduard C s e h. Tim imenovanjem dobili su Madzari doista Rijeku u svoje ruke, pa stoga su je sada i unijeli kao nov faktor u raspravu s Hr-vatima. Buduci da su se regnikolarne deputacije imale sastojati od 4 Hrvata, ' 4 Rijecana i 4 Madzara, izabra hrvatski sabor 19. novembra grofa Ladislava Pejacevica, Stjepana Vukovica, Aleksandra Fodroczyja i Josipa Zuvica, dok su Rijecani izaslali Lodovika Ada-mica, Antuna Gjacica, Josipa Mayera i Antuna Randica, a ugarski sabor grofa Antuna Majlátha, Franju Deáka, Antuna Csengeryja i Mihajla Horváiha. Poslije toga imenovan je Levin Rauch banom (8. dee. 1868.), a Koloman Bedekovic prvim hrvatskim ministrom, nasto je 31. januara 1869. prestala djelovati hrvatska kancelarija u Becu. Jos prije negoli se sastadose regnikolarne deputacije, da rijese rijecko pitanje, prihvati hrvatski sabor clanak o ustrojstvu kr. hrv. slav. dalm. zemaljske vlade (sankeioniran 20. aprila 1869.), nasto kralj imenova 10, maja prve odjelne predstojnike : Roberta Zlatarovica za
      1 Inartikulacíja hrvatsko-ugarske nagodbe glasi (uvodne rijeci madzar. teksta): „Posto je sklopljena zajednickim sporazumom nagodba s jedne strane izmedu sa-bora Ugarske (Magyarország országgyülése), a s druge strane sabora Hr-vatske, Slavonije i Dalmacije (Horvát — Szlavon —- és Dalmátországok országgyülése) u svrhu izravnanja medu njima postojecih drzavopravnih pitanja (k ò z j o g i kérdések), to se ova nagodba, odobrena, potvrdena i sankeionirana po Njeg. car. i kr. apostol. Velicanstvu, kao zajednicki temeljni zakon (kozos alaptorvénye) kraljeviná Ugarske i Hrvatske, Slavonije i Dalmacije ovime inartikulira medu zakone kako slijedi". Oba su sabora dakle oznacena kao jednakopravni i ravni faktori.