32
pace on je tom prilikom sabrao po Dalmaciji i kosti krscanskih mucenika, tako salonskoga biskupa sv. Dujma i njegovih drugova, r donio ih u Rim, gdje ih je papa dao poloziti tik lateranske bazilike u posebnoj kapeli. Sloveni se medutim rasire ogromnim prostorima Balkanskoga poluotoka te susjedne Panonije i Norika, ali bez teznje,. da stvore drzavnih organizacija, vec jedino sa zeljom, da nadu mjesta za svoj plemenski zivot. Kako je carstvo bizantinsko tada bilo u neprekinutim teskim ratovima s Arapima, nije diralo u njih, ali kad je car Konstantin IV. Bradati (Pogonat) tako odlucno potukao Arape, da su zamolili mir na dvadeset godina (678), onda su i Sloveni iz Dalmacije poslali poslanikà u Carigrad i zatrazili mir; car na nj pristane priznavsi im naselja, a oni opet prime njega kaa vrhovnoga gospodara svoga.
    Slovensko ziteljstvo. Glavno pucanstvo u Panoniji i Dalmaciji bijahu Sloveni, koji sada dadose nova imena mjestima, rijekama i planinama, a samo ondje, gdje su culi od starih zitelja starija imena, pridrzase ih preudesena prema svome izgovoru. Tako nastade od Nona — Nin, Salona — Solin, Siscia — Sisak, Sirmium — Srijem,. od Draus — Drava, Saus — Sava, Oeneus — Una, Promona — Promina, Brattia — Brac, Pharia — Hvar, Arba — Rab. No kod toga se jasno opaza, da su se stara imena poglavito uscuvala uz more i po otocima, dok je unutrasnjost dobila uz rijetke izuzetke sasvim nova slovenska imena.
    Sloveni raspadali su se na mnogobrojna plemena, jer su u prvim vijekovima producili i u novoj domovini zivot, kakav su provodili u staroj postojbini. Medu ovim plemenima sa zupanima na celu isticala su se bez sumnje vec sada Hrvati i Srbi, oba najodlicnija, ali p o 1 i t i c k e vaznosti jos nemaju sve do pred kraj VIII. vijeka^ Uz Slovene i Romane na primorju preostalo je i dosta Avara, poglavito u danasnjoj licko-krbavskoj zupaniji, gdje im je glavar nosio ime b a j a n, od kojega docnije — kad Avara nestade medu Hrva-tima — postade hrvatsko b a n, u prvi kraj vojnicki zapovjednik zupanija licke, krbavske i gadske.
    Obnovljenje bizantinske Dalmacije. Tek poslije gubitka ra-venskoga egzarhata (750) posveti carstvo vise brige Dalmaciji, gdje je poslije pada Salone vas politicki i krscanski zivot bio ogranicen na neke otoke. Tada su vec nastupili bolji odnosi izmedu preo-stalih Romana i susjednih jos uvijek poganskih Slovena, pa tako se mogio pomisliti bar na neku obnovu staroga stanja. Prije svega bi u.