62
novca svoga Almosa (1091—1095). Uto stize u Ugarsku papinski legat kardinal Teuzo, a taj je bez sumnje donio Ladislavu nepovoljan odgovor Urbana IL, jer samo tako moze se objasniti sigurna cinjenica, Sto se tada (potkraj 1091.) ogorceni kralj pridruzio njemackomu caru Henriku IV. i Urbanovu protupapi Klementu III. (Witbertu),
    Hrvatski kralj Petar (1093 — 1097). Skoro potom poslje i Aleksije u dalmatinske gradove kao svoga opunomocenika carskoga sevasta G u i f r e d a, sina onoga kneza Amika, koji ¡e nekoc zarobio kralja Slavica1, a taj zdruzi opet stari temat dalmatinski s carstvom, a mozda je podjedno i utjecao na hrvatsko preko-gvozdansko plemstvo, protivno kralju Ladislavu, da se je slozilo oko kralja Petra (1093—1097)8. Kralj Ladislav nije vise poslije 1091. do-lazio u prekodravsku Hrvatsku, no da je sto jace priveze uz Ugarsku, osnova 1094. biskupiju zagrebacku, a prvim joj biskupom posvecen je Ceh imenom D u h.
    Malo prije smrti kralja Ladislava (29. jula 1095.) vrati se Almos iz prekodravske Hrvatske u Ugarsku, bilo opozvan od kralja Ladislava, bilo da je morao uzmaci ispred prekogvozdanskoga hrvatskoga kralja Petra. Jos pred smrt odredi Ladislav Almosu kao hercegovinu (ducatus) zemlju s lijeve obale Tise, a nasljednikom svojim na ugar-skom priestolju ucini starijega sinovca K o 1 o m a n a.
    Novi ugarski kralj Koloman izmiri se prije svega s papom Ur-banom II. (ljeti 1096.), a onda se odluci, da povede vojnu na hrvatskoga kralja Petra, kojemu je K n i n bio prijestolnicom. U taj cas bjese bizantinski car Aleksije zabavljen prolazom krizara kroz Cari-grad i Malu Aziju, pa tako nikako nije mogao da pomogne Dalmaciji i Hrvatskoj. Sve, sto je mogao uciniti, bilo je, da je dalmatinski temat predao u upravu i zastitu duzdu mletackomu. Medutim se Koloman zarucio s juznoitalskom princesom Buzilom, kcerkom hercega Rogera, vjernoga i odanoga privrzenika pape Urbana II. Kad se na proljece 1097. zaputila Buzila morem iz Paierma put Ugarske, zapoceo je i Koloman rat. Nesto juznije od donje Kupe, a na sjevernom podnozj'u Gvozda, doslo je krajem aprila ili pocetkom maja 1097. do bitke,
      1 U bizantinsku sluzbu usao je knez Guifted jos 1083.
      8 Da je bio od roda ili plemena Svaciéeva, dakle Petar Svacic, ne samo da nema nikakova dokaza, negó je to neosnovana kombinacija jednoga nasega hi-storika iz druge polovice XIX. vijeka. Mnogo je vjerojatnije, da je kralj Petar bio sinovac kralja Slavica, kojemu su se porodicni posjedi nalazili u Poljicima izmedu Spljeta i Omisa.