255
Tijem, a tek sto stize u Bee, odmah treci dan (14. marta 1790.) izdade na njih proglas, u kojem im objavi, da je po smrti bratovoj primio prijestò ugarsko-hrvatski na osnovi zak. cl. I. i II. od 1723. (naime ugarsko-hrvatske Pragmaticke sankcije) i da ce staleze ostaviti u njihovim pravima i slobostinama, sto im daju ustav i zakoni; poradi ioga potvrduje Josipov proglas (od 28. januara 1790.) uz dodatak, da ce o onim reformama, kojih car nije povukao (a to su edikt o toleranciji i onaj o dokinucu kmetstva), saslusati mnijenje sabora, koji sazva nekoliko dana docnije (29. marta) za 6. juna u Budim sa zadatkom, da izabere palatina, sastavi kraljevsku inauguralnu di-plomu, primi kraljevsku prisegu i ovrsi svecano krunisanje. Uporedo « nastojanjem oko primirenja Ugarske i Hrvatske tece i diplomatsko djelovanje Leopoldovo, da dode do mira s Turskom, jer unatoc pobjedama Laudonovim i osvojenju Beograda i Smedereva nije bilo nade u trajni uspjeh, buduci da je takmica Pruska ponudila sul-tanu Selimu III. navalni savez, pace na proljece 1790. stajaSe njezina vojska tik austrijske granice. To drzanje snazne Pruske prisili Leopolda na prihvat konvencije utanacene u Reichenbachu (u pru-skoj Sleskoj) : Leopold se obavezao, da ce odmah s Turskom sklo-piti primirje i prekinuti Savez s Rusijom, a Friedrich Wilhelm II. posredovati sastanak mirovnoga kongresa.
    Poruka Leopoldova primirila je doduSe Madzare i Hrvate, no uza sve to ogorcenosti protiv netom minuloga samovoljnog vladanja Josipova nije nestalo, pace vijest o carevoj smrti pozdravljena bi velikim ushitom, jer se u prvi kraj opcenito drzalo, kao da je sada. nestalo svake pogibli po ugarski i hrvatski ustav. Karakteristicna je u tom obziru izjava hrvatskoga velikaSa bar una Ignjata Magdalen i c a, koji rece, da je neustavnim vladanjem Josipovim utrnula zakonska moc Pragmaticke sankcije od 1722. i time prekinuta veza izmedu dinastije i naroda (filum interruptum successionis), pa tako da su Ugri i Hrvati u pravu, da sebi biraju novu dinastiju1 ili
     1	U tom je obziru veoma znacajna brosira, sto ju je napisao pod svojim ímenom tadanjí pestanski sveucilisni profesor Karlo Koppi: „Jus electionis quondam ab Hungaris exercitum. Historia stirpis Arpadianae. Viennae (s. d.)“, Na leraju predgovora datirana je ovim rijecima : „Scribebam Pestini in ipso comitiorum sollemni aditu 6, juni 1790.“. U toj brosuri dokazuje Koppi, da francuska porodica vojvodà C r o u y (familia ducum Croviacorum) izravno potjece od Arpadovaca, i to toboze od kralja Stjepana IV. (1163—1165) ili njegova (inace u vjerodostojnim historijskim izvorima nepoznata) sina Marka,