Cetvrto doba
od 1790. do danas.
Kraljevi iz kuce Habsbursko-Lotarinske.
i.
Leopold II.
(1790—1792).
ladanje Marije Terezije, a jos vise cara Josipa II., zamasne su epohe, u kojima se odvaja od feudalne moderna Habs-burska monarkija. Teorije o „prosvijetljenom apsolutizmu", kojima bjese car Josip tako gorljivim apostolom, bile su uzrokom onom politickom i narodnom pokretu, koji postade osnov-nom idejom, ito je odsada dalje zanosila sve zemlje i narode od Krkonosà do Save i mora, pa od Alpa do donjega Dunava i Karpatà.
    Leopold II. Cara Josipa II., koji nije ostavio djece, naslijedi na prijestolju mladi brat Leopold II. (1790—1792), jos od godine 1765. veliki vojvoda Toskanski, a na dobru glasu kao vladar mudar i zauzet za dobrobit narodnu. Premda je i on bio racionalist i slo-bodoumnik (ótale opceno zvan „filozof") i provodio u Toskani znatne drzavne i crkvene reforme, ipak se kod toga nije masao one'silovi-tosti, brzine i samovolje kao Josip II. u svojoj drzavi, vec je sve to cinio u sporazumu sa svojim podanicima i glavnim im predstavni-cima. Vladanje samo u Habsburskoj monarkiji preuze u vrlo teskim prilikama : bastinio je od brata Josipa u jednu ruku nedogledan rat s Turskom, a u drugu tesko ogorcenje novih podanika, narocito Madzarà i Hrvatà. Stoga mu je bila prije svega poglavita briga, da drzavu svoju spase od sudbonosnih kriza.
    Saziv sabora u Budim. Jos iz Firence porucio je Madzarima i Hrvatima, da ce svoje vladanje zapoceti sazivom sabora i krunisa-