226
postove, pa se konacno stao mijesati i u porodicne i privatne prilike1. I tako se u tom sitnom radu razdrobio njegov siroki vidokrug i pro-misljeni sud, pobudujuci protiv sebe ogorcenje pobozne mase, a iz-rugivanje s protivne strane zbog pretjeranosti. Sam Fridrik II. pruski porugljivo ga je nazivao „fratrom sakristanom“. Ove reforme bile su razlogom, da je pocetkom 1782. posao u Bec sam papa Pio VI., ne bi li cara odvratio 5 toga puta. No ma da je ovaj posjet izazvao u cijeloj Evropi ogromnu senzaciju, ipak nije urodio nikakim plodom, jer je Josip i dalje isao svojim putem. Raskrstio se s postupkom svoje matere, koja je visoka crkvena dostojanstva dijelila clanovima velikaskih familija, pa je davao ta mjesta, kako sam rece, samo „prema sposobnostima i cistom moralu." Da izmedu biskupá i njihovih vjer-nika nastane intimníjí saobracaj, nije trpio, da koji biskup uziva vise beneficija. Stoga je dao (1784) popisati dohotke visokoga klera i ostale crkvene imovine svjétovnoga i redovnickoga svecenstva.2 Uz obilne crkvene prihode imao je visoki kler i bezbroj javnih casti; gotovo svaki biskup u Ugarskoj bijase jos i veliki zupan, a kod dvorske kancelarije bijase barem jedan, kod vlade (ugarske i hrvatske), banskoga suda i drugih mjesta takoder vazda po jedan ili vise clanova visokoga klera, koji su svi za te sluzbe dobivali placu. To je sada dokinuto s motivacijom, da svecenik imade ostati samo ono, sto jest, naime svecenik. Buduci da se za siromasno nize svecenstvo nitko nije brinuo, car odluci da ce mu posvetiti posebnu paznju. Dao je dakle popisati dohodak zupnikà i ¡straziti, gdje treba da se podignu nove zupe i kapelanije, Kad je taj popis iznio znatne brojeve3, a dusobriznici poslase molbenice, da im se odredi bar minimum dohotka, car se odlucio na veoma sudbonosan korak. Za provedbu te osnove trebalo je mnogo novaca, a car ih je odlucio tako namaknuti, da je po primjeru Isusovackog reda (1773) dokinuo sve muske i zenske xedove, koji se nijesu bavili njegovanjem bolesnikà ili nastavom, a onda imovinu njihovu zaplijenio (1782). Sada bise dokinuti cuveni pavlinski samostani u Lepoglavi i Remetama (1784), pa Klarisà u Zagrebu (1782) i toliki drugi sirom Hrvatske i Slavonije. Golemu imovinu njihovu preuze ugarsko namjesnicko vijece i upotrebi je u svrhe fonda vjerozakonskoga (cassa parochorum) i naukovnoga (fundus
      1 On je, primjerice, izdao naredbu, kojom se zabranjuje zenama nositi steznik fMieder).
      Po tom je popisu prihod zagrebackoga biskupa tada iznosio 20.000 forinti.
8 Za Ugarsku i Hrvatsku racímalo se da treba 950 novih zupa i 559 kapelanija.