148
Jajcem, nasto sultan sklopi s Vladislavom II, sedmogodisnje primirje-No odmah potom (12, okt. 1504.) umre herceg Ivanis Korvin u Kra-pini na tesku zalost citave hrvatske zemlje. Prema njegovoj naro-citoj zelji bi pokopan u crkvi pavlinskoga samostana u Lepoglavi,. gdje mu se jos i danas vidi nadgrobna ploca. Udovica njegova Bea-trica Frankapanka preudala se doskora za Jurja Brandenburskoga od danasnje carske njemacke porodice Hohenzollern.
    Domala uplete se Vladislav u rat s Venecijom kao saveznik kralja Maksimilijana, a za nagradu imao je dobiti davno vec otetu Dalmaciju. No buduci da je nadbiskup i kancelar Toma Erdòdy bio potajni privrzenik mletacki, znao je vazda vjesto osujetiti sve udarce uperene protiv republike, i tako ostade Dalmacija i dalje u mletackoj vlasti (1512). Potom bjese imenovan hrvatskim banom vesprimski biskup Trogiranin Petar Berislavi c, koji uze hrabro odbijati turske navale; osobito se ban proslavio slavnom pobjedom kod Du-bice na Uni (15. aug. 1513.). U isto se vrijeme spremi i Ugarska na rat protiv Turaka, no vojska, vecim dijelom seljaci, ujedared okrenu pod vodstvom Jurja Dóze mjesto na Turke na velikase i plemstvo. Od te nevolje spase Ugarsku erdeljski vojvoda Ivan Zapoljski pora-zivsi Jurja Dozu kod Temisvara (1514), nasto mu i onako veliki ugled jos vecma poskoci. Te prilike prisilise slabica Vladislava, da se sto tjesnje zdruzi s Maksimilijanom. Oba se vladara sastanu 1515. u Pozunu i Becu i ponovo sklope (22. jula) nasljedni ugovor: kuci Habsburskoj bipo cetvrti put zajamceno pravo nasljedstva na ugarsko-hrvatskom prijestolu u slucaju izumrca Vladislavljeva koljenar a za vece jamstvo zaruci se Ludovik s Marijom Habsburskom, unu-kom Maksimilijanovom, a Ana, kci Vladislava II., s Marijinim bratom Ferdmandom Habsburgovcem.1
    Ludovik II. Malo zatim umre (13. marta 1516.) kralj Vladislav, a naslijedi ga u Ceskoj, Ugarskoj i Hrvatskoj jedinac sin Ludovik IL (1516—1526), okrunjen jos 1508. Kako mu je bilo tek daset go-dina, budu mu odredeni skrbnici i odgojitelji, ali nazalost sami ne-valjali i moralno iskvareni ljudi. Zbog toga spade drzava na jos nize grane: niti su se postivali saborski zakljucci, niti slusali vladini na-lozi, a izmedu dvorske stranke, kojoj je stajao na celu palatin
    1 Za razumijevanje daljih dogadaja treba istaknuti, da svi ovi porodicni il'Jrivori nijesu nikad bili uzakonjeni na saborima, dok je saborski zakljucak od 1505., kojim su stranci iskljuceni od ugarsko-hrvatskoga prijestola, sankcijom kralja. Vladislava II. postao zakonom.