317
se slozno vrate na Deàkov naslov, naime „Uzviseni care i kralju“. Sada je car doduse primio adresu, ali joj je citav sadrzaj otklonio (21. jula). Nato sastavi Deàk drugu adresu, u kojoj je poglavito isao za tim, da oprovrgne prigovore becke vlade, dok su protivnici i opet zahtijevali jednostavni saborski zakljucak. Drugu je adresu podnio Deàk saboru 8. augusta, i obje je kuce prihvatise velikom vecinom glasova. Za odgovor bi potom sabor raspusten ; u posljednjem casu (21. aug.) podize sabor jednoglasno od Franje Deáka predlozeni prosvjed protiv raspusta i izjavi, da ostaje kod sankcioniranih zakona od 1848., a svaki postupak, koji se ne osniva na ovim zakonima, da smatra protuustavnim i nastavkom dosadanjega apsolutizma. Ovaj zakljucak usvoji i gornja kuca, nasto je drugi dan (22. aug.) sabor uz vojnicku asistenciju raspusten.
    Jos prije toga sastao se dalmatinski sabor u Zadru, u koji je nastojanjem ministra Schmerlinga i namjesnika Mamule uslo od 43 zastupnika 31 Talijan i 12 Hrvata i Srba. Razumije se, ova vecina zabaci po tom 18. aprila carski prijedlog, da se izaberu izaslanici na hrvatski sabor u Zagreb, a naprotiv izabere petoricu zastupnika u becko drzavno vijece. Nato odasalju dalmatinski Hrvati i Srbi za-sebnu deputaciju pod vodstvom grofa Nike Pucica u Bee caru u pi-tanju sjedinjenja s Hrvatskom, ali sve se razbi na otporu centralista Schmerlinga.
   Medutim se sastao i hrvatski sabor u Zagrebu. Izbori provedeni su na osnovi Jeleciceva izbornoga reda od 1848., a po-slase u sabor najumnije tadanje Hrvate politicare, knjizevnike i ro-doljube.1 Kod otvorenja 15. aprila bijase na okupu 135 zastupnika i virilista, bez zastupnika Vojne Krajine, Srijema (osim dvojice mjesto 15 redovitih) i Rijeke, gdje nije nitko izabran, ma da su izbori bili raspisani. Odmah u prvoj sjednici instaliran je ban Sokcevic, a kra-ljevski povjerenik bijase nadbiskup Haulik. Potom bjese i hrvatskomu saboru prva misao njegova cjelokupnost, pa stoga odasla caru sve-canu deputaciju s adresom, koju je sabor prihvatio 1. maja, u kojoj ga zamoli, da odredi, e bi V o j n a K r a j i n a jos na ovaj sabor poslala svoje zastupnike na osnovi izbornoga reda od 1848., a grad S e n j da se bezodvlacno odcijepi od vojnicke oblasti i ucini kr. slob, gradom; nadalje da se s Hrvatskom zdruze Dalmacija, Dubrovnik, Boka Kotorska i Kvarnerski otoci. Car
1 Jedini Gaj nije dosao u sabor, buduci da je pao kod izbora u gradu Zagrebu..