97
Solima i Donjim Krajima1 te Dakovom i njegovom okolicom sve do Save u vukovskoj zupaniji. Kako su bogomili dobrza opet stali biskupov polozaj ugrozavati, prenese Poza svoje sijelo iz Broda u Dakovo, koje tako postade redovito srediste bosanske crkve (izmedu 1242. i 1252.). Ali pored bosanskih crkvenih prilika zanimao se herceg Koloman i hrvatskima. Buduci da je spljetska nadbiskupija u po-sljednje doba veoma osiromasila, zamisli herceg (oko 1240.) u spora-zumu sa spljetskim nadbiskupom Guncelom sjediniti je sa z a g r e-backom biskupijom, dakle ovu iskinuti iz kalocke nadbiskupske jurisdikcije i povratiti stanje, kakovo je bilo u Hrvatskoj u XI. vijeku prije osnutka zagrebacke biskupije.2 No do toga nije doslo, jedno sto se papa Grgur IX. skanjivao da odmah rijesi ovo pitanje, a drugo, sto su oko toga vremena zaprijetili i Ugarskoj i Hrvatskoj T a t a r i.
    Tatarska najezda. Pocetkom XIII. vijeka ujedini mongolski glavar Temudzin razna plemena na sjeveru danasnje Kine i pro-zvavsi se Dzingis-kanom, to jest „najmocnijim kanom", pokori doskora Kinu, srednju Aziju i Perziju. Neke su njegove cete upale i u istocnu Evropu, gdje su (oko 1224.) potukle na rijeci Kalki, neda-leko od Azovskoga mora, sjedinjene Kumane i Ruse. Po smrti Dzingis-kanovoj (1227) naslijedi ga kao vrhovni kan Tatara sin Ogotaj, dok je u evropskom istoku preuzeo vlast s teznjom, da proSiri osva-janja prema zapadu, Ogotajev necak Batu-kan, a pomagao mu je rodak K a d a n. Pred Tatarima uzmakne potom jedan dio Kumana (40.000 vojnika) s kanom svojim Kutenom (zapravo Kotòny) dalje na zapad i zamoli (1239) kralja Belu, da ih primi u Ugarsku, sto on i ucini, kad su obecali, da ce se pokrstiti. SaznavSi Tatari za to, za-traze od Bele, da im vrati „podanike“ Kumane, a kad kralj toga ne htjede uciniti, odluce da ce provaliti u Ugarsku. Ovdje se opcenito omaljivala tatarska opasnost, pace na zboru. ugarskoga plemstva, sto se sastao u februaru 1241. u Budimu, digose svi prisutni razne tuzbe
     1	Ovi su krajevi, narocito Usora, nekoé bili dijelovi panonske Hrvatske, dok su „Donji Kraji“ bili dio Hrvatske. Pod Bosnu doSli su djelomicno tek u doba Bo-riéa ili Kulina bana.
     2	Ova osobito znatna éinjenica, koja dokazuje, da je tada bila u Spljetu jos zira svijest o nekadanjem prostiranju spljetske nadbiskupije do Zagreba, zajamcena nam je pismom pape Grgura IX. od 6. juna 1240. u registru (vidi Smiéiklas, Cod. dipi. IV., 114—15). Nadbiskup Guncel (= G8ncz6l) bio je rodom Madàar od plemena Kàn.
7