48 cenim s bizantinskim carstvom, kojega je vrhovnu vlast priznavao-Petar Gojnikovic. Tako nastade rat izmedu Petra i Simeuna ; srpski knez bi uhvacen i odveden u Bugarsku, a na prijestô dode bugarski sticenik Pavao Branovic (917—920), dok je u isto vrijeme Mi-hajlo Visevic zauzeo Neretljansku oblast, sjedinivsi tako u svojoj ruci cijelo primorje do razvodnih bosanskih i srpskih planina od Cetine do Drima. No protiv Pavla Branovica podize se bizantin-skom pomoci njegov bratuced Zaharija Prvosavljevié, ali bude potucen i strpan u bugarsku tamnicu. Nato se obrati suvladar cara Konstantina VII. Porfirogenita car Roman Lekapin izravao na srpskoga kneza Pavla Branovica i to s uspjehom, jer on se odista odrece saveza sa Simeunom i pokloni se caru. Kad to sazna bugarski car1 Simeun, izmiri se sa zarobljenim Zaharijom Prvosavljevi-cem i poslje ga s bugarskom vojskom na Srbiju, a taj zbaci kneza Pavla i postavi na prijestô Zahariju (920—923) kao bugarskoga vazala. Sada je car Simeun imao slobodne ruke i udari svom silom na bizantinsko carstvo. Dalmacija dolazi pod papu. U toj nevolji uteku se car Roman Lekapin i tadanji patrijarh Nikola Mistik za pomoc Rimú izmirivsi se podjedno sa svetom stolicom ; time bjese jedinstvo krséanske crkve opet obnovljeno (923). Zacijelo posredovanjem pape Ivana X. (kao nekoc Ivana VIII.) obrati se potom bizantinsko carstvo na Hrvatsku i njezina vladara Tomislava, nastojeci da ga predobije za sebe u savez protiv Bugarske. Tom se prilikom odrece patrijarh svoje dosa-dasnje jurisdikcije nad dalmatinskim gradovima i otocima, prepustiváí ih papi rimskomu, a car ih podjedno predade u upravu knezu To-mislavu, odlikovavsi ga jos i naslovom prokonzula. Tako su konacno i dalmatinski gradovi i otoci trajno dosli u krilo zapadne crkve s jedne, a u blizu i tjesnju politicku svezu sa susjednom hrvatskom drzavom. U isto vrijeme znao je car Roman da predobije i mocnoga humskoga kneza Mihajla Visevica, odlikovavsi i njega naslovom prokonzula i patricija, a nije nemoguce, da mu je bar privremeno po-vjerio upravu i brigu nad carskim gradovima Dubrovnikom i Koto-r rom. U ovaj savez zacijelo nije bilo caru Romanu tesko uvesti i srpskoga kneza Zahariju, koji mu je i onako u dusi bio odaniji, negoli Simeunu. Pad Srbije. Upravo tada podsjedao je car Simeun Carigrad, no na glas o tim dogadajima na jadranskom primorju i u Srbiji napusti 1 On se proglasi carem oko 917.