172
na posredovanje Venecije i Francuske sultan je odgodio provedenje svoje osnove na bolja vremena. Te su drzave doduse Sulejmana po-ticale, da napadne na Ferdinanda, ali nijesu htjele da Ugarska sasvim padne pod tursku vlast. Stoga je posao tajni poslanik velikoga vezira Ibrahima k Ivanu Zapoljskomu i nagovori ga, da izmoli tursku pomoc. Odluka se kralja bjegunca doduse protivila tradicijama, no da sebi spase prijestó, ucinio je taj sudbonosni korak. Kad je dakle njegov poslanik Poljak Jerolim Laski dosao (krajem 1527.) u Carigrad i predlozio misao o savezu, nasao je tío vec pripravno. Krajem januara 1528. izjavi potom sultan Sulejman u svecanoj audienciji Jerolimu Laskomu, da ce pomoci kralju Ivanu i prepustiti mu Ugarsku bez ikake protuusluge. Savez sa sultanom odista je brzo oteo Ferdi-nandu plodove njegovih uspjeha, jer protiv golemih ratnih priprava sultanovih jedva je mogao da naoruza nekoliko tisuca momaka. Tako su i ugarski i slavonski privrzenici Ferdinandovi izgubili vjeru u nje-govu srecu. Sada se dakle prijatelji Ivanovi uzese opet smjelo prikup-ljati, a narocito otkad je sultan, predavsi Budim s krunom sv. Stjepana kralju Ivanu (u septembru 1529.), posao pod Béc i podsjeo ga. No jurisi se turski izjalovise na hrabrom otporu beckoga gradanstva i posade; pa tako se sultan morao vratiti natrag (u oktobru 1529.). Istodobno bjesnio je gradanski rat i u Slavoniji, gdje je po smrti Krste Frankapana postao vodom Ivanove stranke zagrebacki biskup Simun Erdódy. Na proljece 1529. ovladala je stranka Ivana Zapoljskoga gotovo citavom Slavonijom, pa stoga je Ferdinand poslao u pomoc svojim privrzenicima ovecu cetu kranjskih konjanika i spanjolskih pjesaka. Od njih je ljuto postradao Zagreb, i to Kaptol, biskupski grad i sama stolna crkva sv. Stjepana za borbà izmedu „turske“ ili Ivanove i „njemacke" ili Ferdinandove stranke. No konacno ipak nadjaca Ivanova stranka, nasto kralj Ivan imenova biskupa Simuna Erdódyja hrvatskim banom, a takim ga priznade i slavonski sabor, kad se (pocetkom 1530.) sastao u Krizevcima. Iza ponovnih krvavih sukoba slavonsko plemstvo utanaci (u oktobru 1530.) „slogu i savez“ i ucini tciko samo po svojoj odluci kraj gradanskom ratu.
    Novi vojni pohod sultanov. Nikola Jurisic. Pozega i Klis. Medutim su kusali izmiriti oba kralja, no vijecanja ne dovedose do rezultata, jer se nijedan od njih ne htjede da odrece krune. Nato povede Sulejman (ljeti 1532.) trecu vojnu na Ugarsku s namjerom, da dopre do Beca i da ga zauzme. Ali naum njegov sprijeci hrabri Hrvat Nikola Jurisic, zadrzavsi golemu tursku vojsku