164
narica je znatno spala, otkad je Dalmacija dosla u mletacke ruke; najjaca bila je za kralja Ludovika I., koji je imenovao posebnoga hrvatskoga admírala (admiratus regnorum Dalmatiae et Croatiae). Radi obrane od Turaka, narocito u doba Matijasa I. Korvina, podize se jos i brodarstvo na rijekama (sajkasi, nasadi), kod kojega su sluzili poglavito doseljeni Srbi. Srediste bio im je Petrovaradin.
    Gradovi imali su dvojaku vrst uprave. Dalmatinski su gradovi zivjeli i nadalje starim autonomnim zivotom po uzoru mletackom, dok su slavonski gradovi Varazdin (1209), Zagreb (1242), Krizevci (1252) i drugi bili uredeni po uzoru njemackom kao kr. slob. gradovi. Na éelu uprave bijase sudac, a uza nj izabrano gradsko vijece, koje je sebi slobodno biralo suca i zupnika i budno pazilo na gradske interese,, narocito obrtnicke i trgovacke.
     Trgovina bila je nutarnja i vanjska. Slavonija je trgovala s Ugar-skom, Stajerskom, Kranjskom, Hrvatskom i Bosnom, a Hrvatska i Dalmacija s Bosnom i Srbijom na kopnu, a s Italijom, narocito Ve-necijom po moru. Pomorsku je trgovinu podupirala brojna trgovacka mornarica dalmatinskih gradova, dok su kopnenu trgovinu pomagali rijecni putovi i ceste. Najvaznija cesta, koja je spajala Slavoniju s Hrvatskom, bila je ona, koja se pocinjala kod Vaske na Dravi, na-dovezujuci se na ugarsku cestu, te isla preko Virovitice, Varazdinaf Zagorja do Zagreba, a onda preko Turopolja na Kupu, Topusko, Bihac, Knin i dalje na more. Kod Topuskoga odvajala se druga cesta na Modruà vodeci preko Brinja i Vratnika u Senj. Kako je onom prvom cestom redovno prolazila vojska, zvala se obicno „vojnickom“ (via exercitualis). Obrt unapredivali su cehovi, u koje se slozise majstori istih zanata, a kraljevi znali su im davati i raznih povlastica, sama pak trgovinu opet sajmovi, koje su kraljevi posebnim privilegijima dopustali gradovima.
    Graditeljstvo takoder se sada podize opcim blagostanjem i na-pretkom kulture. U Dalmaciji prevladao je vise romanski slog, a kasnije i sama renesansa, a u Slavoniji gotski. Tako je u Zadru izgradena u romanskom slogu stolna crkva sv. Stosije (u XIII. vijeku), a u Sibe-niku stolna crkva sv. Jakova u slogu rane renesanse (u XV. vijeku), dok su zagrebacka i topuska crkva (iz XIII. vijeka) bili uzori gotike. Isto se tako gojilo, a narocito u Dalmaciji, zlatarstvo, kiparstvo i slikarstvo.