205
tovom novcu, i to od svakoga ognjista po dukat, a cetiri aspre (kao jedna kruna ukupno) na trosak oko skupljanja haraca. Harac nije doduse bio velik, ali je zato nacin, kojim se utjerivao, bio grozan. Haraclije su u pratnji pisara polazile u narod i s najvecom okrut-noscu prikupljale harac, i to ne samo za sultana, nego i za sebe, tako da su se po obavljenom poslu nerijetko vracali kuci kao bogati ljudi. Pred haraclijama cesto su opustjela citava seia, jer Turci sta-nuju poglavito u gradovima ; stoga i jesu gradovi i varosi pod nepo-srednom upravom sultanovom, a ne beglerbegovom ili sandzakovom. Ali najtezi teret bijase danak u djeci. U izvjesnim rokovima, kadikad i svake pete godine, razaslao bi sultan po cijeloj carevini haraclije, koji su odvajali tjelesno i dusevno najzdraviju i najrazvije-niju krscansku musku djecu od desete do sesnaeste godine pa ih odvodili u Carigrad, gdje ih ponajprije poturcise, a onda obrazovase za vojnike i druge carske sluzbenike. Mlade opet djevojke otkidali su iz materina grcevita zagrljaja i vodili u sultanski ili drugi go~ spodski harem. Haraclije, koje su kupile ovu djecu, isle bi od seia do seia i od varosi do varosi. Svaki je domacin krscanski morao pokazati, koliko ima djece, a strasne su kazne cekale oca, koji bi sakrio svoje dijete. Imucniji otkupljivali su svoju djecu od podmit-ljivih haraclija velikim svotama zlata, ali sirotinja morala je da s tu-gom i cemerom gleda, kako joj Turcin odvodi nadu i potporu.
    Hajduci. Onaj, koji sve te nevolje nije htio ili nije mogao da podnosi, odmetnuo bi se u hajduke. Hajduci su oni odvazni ljudi, koji su u hrvatskom i srpskom narodu kroz citavo vrijeme teskoga turskoga ropstva podrzavali misao na slobodu i oslobodenje. Sjeverna Dalmacija, Lika i Slavonija bile su pune ove smione celjadi, pred kojom su Turci strepili i nijesu se usudili izlaziti iz svojih gradova. Najcuveniji hajduci ovoga vremena bijahu : Franjo Ilic, Luka Sencevic, braca Mato i Marko Lapsanovici, Mato Delimanic, Ante Slavetic i Franjo Kolakovic, sve sami Hrvati katolici.
    Rat za oslobodenje. Uto se primace kraju dvadesetgodisnji Vas-varski mir s Turcinom. Dvor bi ga najvolio bio i dalje produziti, ali kako je u Carigradu prevladala ratoborna stranka, navijesti sultan Mehmed IV. Leopoldu rat u punoj nadi, da ce tursku moc opet podici do stare visine i slave. Veliki vezir Kara Mustafa pode na celu goleme vojske od 250.000 momaka i trista topova ravno na Bec i uze ga podsjedati. No dne 12. septembra 1683. bude pod gradom od Leopoldova surjaka vojvode Karla Lotarinskoga i poljskoga kralja