152
politickoga teritorija hrvatskoga proveo je konacno Bela III. (IV.), kad je (oko 1260.) predao Slavoniju u upravu jednomu, a Hrvatsku i Dalmaciju drugomu banu. I tako se od druge polovice XIII. vijeka stao razumijevati posebni geografsko-politicki teritorij pod svakim od ona tri imena, a ta su nekoc znacila zapravo jedno isto, naime drzavu hrvatsku. Podjedno uzeli su se Dalmaciji pribrajati stari cisto hrvatski gradovi Sibenik (od 1166.) i Nin (od 1205.), kad su dobili od ugarsko-hrvatskih kraljeva Stjepana IV. (III.) i Andrije I. (II.) pri-vilegije slicne onima, sto ih je 1107. dao Koloman tadasnjim dalma-tinskim gradovima Zadru, Trogiru i Spljetu. Isto su se tako uzeli radunati kao Dalmacija otoci Brac i Hvar, otkad dodose pod vlast mletacku (1278), a ojacanjem ove uopce se siri i ime Dalmacije na stetu Hrvatske. Ali jacanje mletacke, bosansko-humske, a narocito turske vlasti na juznim granicama Hrvatske, dalo je povoda, da se uporedo s doseljenjem mnogobrojnoga hrvatskoga plemstva i puka uzelo siriti i hrvatsko geografsko-politicko ime na sjever Gvozda prema Kupi, Savi i donjoj Uni. U drugoj polovici XV. vijeka i pocetkom XVI. vec se nazivlje Hrvatskom (Croatia) onaj dio zagrebacke zupaníje, koji se sterao na jugu Kupe i Save izmedu danasnjega Karlovca, Siska i Jasenovca. Sada su gradovi i mjesta Bihac, Krupa (na Uni), Kostajnica, Zrinj, Topusko, Stenicnjak i Dubica, jos u prvoj poiovini XV. vijeka u Slavoniji, krajem istoga vijeka u Hrvatskoj.
    Granice politickoga teritorija hrvatskoga mijenjale su se, kako vidjesmo, veoma cesto. Tecajem XV. vijeka izgubi Hrvatska u korist Venecije citavo primor je osim onoga dijela, sto se pruza od Trsata do Baga, a tako isto i sve otoke. Na kopnu opet otese Turci do Mohackoga boja sav Srijem i ravnu Slavoniju do Dakova i Osijeka, juznu Hrvatsku gotovo do Gvozda osim Klisa i Obrovca te Pounja. Jajacka je banovina bila dakle kao otok u turskom moru, koji se najblize primicao hrvatskoj zemlji kod Gradiske na Savi, nedaleko od usca Vrbasova. Sada se vec i sastajemo prvi put (1525) s nazi-vom za nekoc prostranu Hrvatsku: „Knezovi i ostaci plemicà kraljevine nase Hrvatske" (comités et r e 1 i q u i a e nobilium regni nostri Croatiae).
    Zitelji. Inace bijahu i sada glavni elemenat pucanstva u citavoj zemlji od Drave do mora H r v a t i (Croatae, Sciavi). Uz njih zivjeli su od starine po dalmatinskim gradovima i otocima Latini (Romani), koji se konacno sasvim potalijancise, kad su dospjeli trajno