156
oko 1200, krasnu gotsku crkvu sv, Marije sa samostanom u Topu-skom. Iza njih nastanise se Dominikanci i Franjevci, narocito u juznoj Hrvatskoj i Bosni, gdje im je glavna zadaca bilo suzbijanje bogo-milstva. Onda dodose Templari (Bozjaci) i Pavlini. Templarima darova papa svoj posjed u Vrani, ali su dobrza i sami stekli golema imanja. Kad bi taj red dokinut (1312), zapade sav imutak njegov Ivanovce ili Krizare (Cruciferi), pa stoga se i njihov prior prozva priorom vranskim. Pavlini bili su rasireni u Hrvatskoj i Slavoniji, a narocito bijahu im na glasu samostani Remete kod Zagreba i Lepoglava u Zagorju (osnovan oko 1400.),
    Pripadnikà grckoistocne vjeroispovijesti bjese sve do 1526. veoma malo u Hrvatskoj, jos najvise u Srijemu, gdje su to bili doseljeni Srbi po imanjima porodice Brankovicà, a onda u Humskoj zemlji. Bogomili su se prosirili mjestimice i u juznu Hrvatsku, pace i u vukoysku i pozesku zupaniju, dok je kroz neko vrijeme bilo u XV. vijeku u Srijemu i Husità.
    Ustav i sudbenost- Od godine 1102. bijase ugarski kralj pod-jedno i hrvatsko-dalmatinski, ali Ugarska i Hrvatska nijesu stoga cinile jedinstvenu drzavu u nutarnjoj upravi, vec je svako kraljevstvo ostalo i dalje za sebe politicka, teritorijalna i narodna jedinica. Jedino spo-ljasnja politika, kojom je ravnao samo kralj, bijase im zajednicka, a to je bio i razlog, zasto stranci nijesu vazda marili za nutarnju razliku. Krunisanje za zasebnoga hrvatsko-dalmatinskoga kralja obavljalo se sve do Andrije I. (II.), odnosno Bele III. (IV.), no otada bjese vazda zajednicko, samo sto su kraljevi bez sumnje izdavali zasebne zavjernice hrvatskim, a zasebne ugarskim stalezima.
    Kralja je u Hrvatskoj zamjenjivao, kad god je to bilo mozno, samostalan i kralju jednakopravan herceg (dux), redovito clan kraljevske porodice (sin ili brat kraljev). Stoga se on i pise ,,bo-zjom miloscu“ (dei gratia), a njega zovu „hercesko velicanstvo“ (ducalis maiestas). Herceg stolovao je obicno u Zagrebu, Kninu i Zadru, a docnije i u Bihacu na Uni. Godine svoga vladanja brojio je kao kralj, a imao je na svom sjajnom dvoru zasebnu dvorsku kancelariju s kancelarom na celu. Herceg vrsio je nadalje vazna kraljevska prava u Hrvatskoj, namjestavajuci banove, sazivajuci sa-bore, dijeleci plemstvo za zasluge hrabromu vojniku, vodeci vojsku u rat, potvrdujuci stare kraljevske privilegije pojedinim gradovima i plemicima i kujuci svoje zasebne novce.