261
sporazumu sa stalezima sabranim na s a b o r u, pa se stoga obvezuje za sebe i svoje nasljednike, da se vise nikad ne ce Ugarskom i Hrvatskom vladati dvorskim naredbama ili patentima, pace ovakove spise nijesu oblasti (ugarske i hrvatske) duine primati. Sabor se ima sastajati barem svake trece godine, no moie se i prije, ako to opee dobro zahtijeva. Clankom se XIV. odreduje, da u Ugarskoj ima da bude vrhovna politicka oblast ugarsko namjesnicko vijece, koje je posve nezavisno od beckih oblasti i izravno podloieno kralju. Tudinski se nikaki jezik ne smije uvoditi kao sluibeni, dok se z a-s a d a odmah uvodi madiarski jezik u gimnazije, akademije (pravne i filozofske) i na sveuciliste ; kod oblasti ugarskih neka se z a s a d a jos ureduje u latinskom jeziku. Isto tako ne moie kralj samovlasno traiiti novaka za vojsku, ni hrane ni novaca, vec se sve to ima izvrsiti jedino u sporazumu sa staleíima na s a b o r u, a narocito ratna daca (ili kontribucija) ima se od sabora do sabora tocno odrediti. Ovim zamasnim clancima bjese po misljenju na saboru prisutnih ve-likasa i plemica ustav osiguran, pa se onda preslo na pitanje refo-rama. No poslije odulje rasprave staleii zakljuce, da se ono skine zasada s dnevnoga reda i da posebno izabrani odbor ima najprije izraditi o tome opsezan izvjestaj i podastrijeti buducem saboru, koji ce ga onda uzeti u raspravu; jedino dlanak, kojim se dopusta kmetovima i seljacima slobodno seljenje, bio je iza burne rasprave prihvacen.
    Kad se potom preslo na „ielje i tegobe“, dosli su na red H r v a t i. Dne 3. decembra procita hrvatski saborski protonotar Donat Lukavski u donjoj kuci ielje Hrvatá, a medu njima i onu, da iupanije zagrebacka, krizevacka i varaidinska i nadalje ostanu pod ugarskim kraljevskim namjesnickim vijece m, kako je to odredila jos 1779. kraljica Marija Terezija, samo mole, da se u vijece uzmu razmjerno i sinovi kraljevine Hrvatske, a tako i banu da se dade u njemu mjesto i glas, ali autonomni poslovi hrvatski imadu se i odsada dalje raspravljati i rjesavati jedino na hrvatskom saboru. Druga se ielja Hrvatà ticala hrvatske ratne dace, za koju hrvatski staleii mole, „buduci da je vec uredena po nacinu ugarske manipulacije“, da se ni unaprijed ne moie nigdje drugdje raspraviti ni povisiti, osim na zajednickom saboru, ali ipak zasebno od ugarske ratne dace. Sabor prihvati poslije znacajne rasprave oba prijedloga, a kralj ih onda potvrdi. To su zakonski cianci LVIII. i LIX. Stvorivsi tako 74 zakonska clanka sabor se konacno