309
prijelaz na cisti apsolutizam, koji se zapoce dokinucem oktroiranoga ustava 31. decembra 1851.
    Glavni reprezentanti trecega austrijskoga apsolutizma u po-sljednjih sto godina, —to jest poslije onoga cara Josipa II. (1780—1790) i kralja Franje I. (1815—1825) — bijahu ministri Aleksandar Bach (unutarnjih posala), Antun Schmerling (pravosuda) i grof Leon Thun (bogostovlja i nastave). Medutim najizrazitiji bjese sam Bach, po kojemu je ne samo dobio cijeli sistem ime, nego se i sva zlovolja, sto ju je apsolutizam izazvao po svim habsburskim zemljama, kon-centrirala u njegovoj licnosti. B a n Jelacic ostade doduse i dalje na celu zemlje, no banska vlada preobrazila se u ,,c. k r. namjes-n i s t v o" (k. k. Statthalterei), pod koje su potpadale politicka i redarstvena uprava, bogostovlje i nastava, poljodjelstvo, obrt i trgo-vina, te „neki poslovi drzavnoga graditeljstva“. Zemlja se odsada (do 1861.) sastojala od p e t okruzja (Kreis) sa c. kr. okruznim predstoj-nicima (k. k. Kreisvorsteher) na celu, a razdijeljenih u kotare s c. kr. kotarskim predstojnicima (k. k. Bezirksvorsteher). Ova okruzja bijahu : rijecko s primorjem od Rijeke do blizu Senja, Vinodolom i Gor-skim kotarom, zagrebacko, u koji je usao mali dio bivse krize-vacke zupanije (vrbovecki kotar), varazdinsko sa citavom pre-ostalom zupanijom krizevackom, pozesko s dijelom viroviticke bivse zupanije (kotari viroviticki, slatinski i vocinski) i osj ecko s preostalim dijelom viroviticke zupanije i dijelom srijemske (vuko-varskim kotarom), jer je ostali dio pripao srpskoj vojvodini. Sluzbeni jezik u svim uredima bez razlike bijase jedino njemacki (od 1854. dalje). Sada je becka vlada opet ozivila ideju cara Josipa II., da javna mjesta cinovnicka — narocito vaznija i bolja — popuni tudincima. Na taj su nacin u Hrvatsku dosli mnogi Nijemci, pa Cesi i Slovenci, jer cinovnikom mogao je postati ne samo onaj, koji je znao njemacki, nego u vecoj mjeri onaj, koji je sluzbenom svje-dodzbom mogao dokazati, da nije „politicki sumnjiv“, a takovih Hrvata nije bilo previse. Ovi stranci ne poznavajuci obicno mjesnih prilika uzese nove zakone provoditi velikom strogoscu, sto je stanje naroda ucinilo jos nesnosnijim. Ipak se domaci hrvatski elemenat nije mogao posve mimoici, pa stoga je medu cinovnistvom apsolutizma bio i velik broj domacih ,,Bahovih husara“, clanova poznatih gra-danskih i plemickih porodica. Jedni iz nuzde, drugi iz ambicije primise sluzbe novoga sistema kod policije, financijalne oblasti, uprave, sud-stva i skolstvaj tako bjese dakle Bachovo doba doduse njemacko,