310
ali cinovnistvo — sredstvo njegovo — bilo je u Hrvatskoj jedva na pola tudinsko. Sada su i skole sasvim ponijemcene, a pomalo i drustvo narocito u cinovnickim krugovima. Godine se 1853. zapoce zemljo-rasterecivanje, koje je dobrza upropastilo malo plemstvo, jer je od-stetu dobilo u obrocima, a i to ne u gotovom novcu, nego u drzavnim papirima, koje je zbog neuredenih vjeresijskih prilika mogio unovciti samo uz ogromni gubitak. Posljedica bjese, da je osiromaseno plemstvo jatomice trazilo sluzbe, taj „sigurni kruh", i da su skole pomalo stale dobivati drugi znacaj negoli su ga imale prije. Uz ove se ne-prilike svakako najteze osjecalo neograniceno policajsko gospodstvo i uhodarstvo, koje je drustvo rastrovalo, pa tuzakanje i ocrnjivanje iz sebicnih razloga, onda prisilne putnice, potpuno ukinuce prava sastajanja, a isto je tako stegnuta i stampa. Becka je viada prekupila od Gaja „Narodne Novine“, koje postadose sluzbenim organom, a Gaj njihov urednik sa stalnom placom. Ovo je Gaju konacno umanjilo ugled pored svih velikih zasluga njegovih, tako da su ga zaboravili, pace mnogi odlicni ljudi i krivo gledali. Djelovanje policije narocito je tesko osjecala literatura, a kad su neki knjizevnici dopali zatvora (kao Ivan Filipovic i Mirko Bogovic), zavlada siina potistenost i zlo-volja kod ovih predstavnika javnoga mnijenja.
    Ipak je uza sve ove nedace apsolutizam Hrvatskoj donio i nekib dobrih plodova. To je u prvom redu otkinuce hrvatske crkve od Ugarske, kad je nastojanjem bana Jelacica a na prijedlog becke vlade papa Pio IX. uzvisio zagrebacku biskupiju na nadbiskupiju i njoj podredio kao sufragane biskupe senjskoga, krize-vackoga (unijatskoga) i dakovackoga (11, dee. 1852.). Bez ovoga krupnoga dogadaja ne da se ni pomisljati sve ono, sto se zgodilo od sezdesetih godina dalje u narodu hrvatskom ne samo na kulturnom, nego i na politickom polju. Kao vidljiva posljedica ove neodvisnosti dize se gorostasni lik biskupa dakovackoga Josipa Jurja Stross-mayera, koji je takoder imenovan biskupom na prijedlog bana Jelacica (18. nov. 1849.). Dalje dobro bjese potpuno ukinuce kmetstvar jer sada je postao seljak pravi i slobodni vlasnik svoga zemljista, pa se mogao punim marom posvetiti briznom obradivanju svoje zemlje ; on nije vise radio za svoga vlastelina, nego je plod svoga rada sav imao za sebe. Poradi toga je porasla i ekonomska snaga zemlje i stalo se naglo dizati njezino materijalno blagostanje. Tome pridolazi jos i moralni moment zbog opcega placanja poreza i jedna-kosti pred zakonom. Sada se uzelo radati uvjerenje — poslije to-